Večeras u INK-u
Zoran Majstorović sa svojim sekstetom predstavlja album "Oramai"
(Snimio Roman Avdagić)
Zoran Majstorović, poznati kastavski s umjetnik s beskrajnom ljubavlju za Istru odakle su mu korijeni, večeras u 20 sati nastupa u Istarskom narodnom kazalištu gdje će sa svojim sekstetom predstaviti album »Oramai«. Majstorović je cijenjeni gitarist koji publiku oduševljava virtuoznošću kao i spremnošću da se ne drži zadanih špranci nego voli istraživati, što se vidjelo, primjerice, kada je u Istri nastupao s JazzIstra Orchestrom, a njegova velika inspiracija je istarska tradicijska glazba što se da naslutiti i po nazivu aktualnog albuma. Oni koji večeras dođu zacijelo će otići zadovoljni, a oni koji ne dođu mogli bi se pitati što su propustili. Što Majstorović priprema, ispričao nam je u kratkom razgovoru.
Predivna netemperiranost
Vidim da vas istarska glazba i dalje fascinira. Zašto?
- Iz više razloga, specifičnost tradicijske glazbe Istre i Kvarnera se očituje u više glazbenih fenomena, a meni je možda najzanimljiviji i najfascinantniji fenomen improvizacije u tradicijskoj glazbi. Sjećam se te glazbe iz najranijeg djetinjstva kada su moji nona i nono sa drugim rođacima pjevali i svirali istarsku ljestvicu, nono je svirao organić i to je nekako ostalo zapisano u moj glazbeni kod. Kasnije sam magistrirao jazz glazbu i pronašao dosta sličnosti u konceptima između pojedinih žanrova jazz glazbe i tradicijske glazbe Istre i Kvarnera pa sam htio, a i dalje želim eksperimentirati sa spajanjem tih glazbenih stilova. Općenito me u glazbi najviše zanima pokušati spojiti naizgled nespojivo.
Što je najteže kada se radi o istarskoj tradicijskoj glazbi?
- Zadržati tu atmosferu i tu predivnu netemperiranost kada tu glazbu izvodimo na instrumentima na kojima se ona, u svojim originalnim formama, ne izvodi. Ne bih rekao da je to najteže ali svakako je jako izazovno pokušati dočarati zvuk istarske ljestvice, a ne svirati sopile, mih i ostale instrumente na kojima se ona najčešće izvodi. Ono što sam još htio na ovom albumu je dati neko moje viđenje, sa skladateljskog i sviračkog aspekta, mogućnosti spajanja istarske tradicionalne glazbe i američkog swinga i jazza. Truba i saksofon su na momente tanka i debela sopila, a na momente kao da sviraju u nekom jazz klubu u New Yorku. To sam dodatno začinio s arapskom lutnjom (oudom) i afričkom harfom (korom), klavir na momente harmonizira sve u istarskoj ljestvici, na momente svira rythm&blues, a ritam sekcija varira od super brzog swinga do otvorenog ECM zvuka. Moj zvuk je kombinacija svega toga.
Jeste li razmišljali da se preselite u Istru, ako već niste?
- Živim u Kastvu koji se geografski nalazi na krajnjem istoku istarskog poluotoka i osim toga zaista puno vremena provodim u Istri, pogotovo na Labinštini odakle su mi nono i nona i gdje imamo kuću. Još uvijek ne razmišljam o nekom trajnijem preseljenju jer sam isto tako jako vezan za Rijeku ali nikad se ne zna, možda u budućnosti budem još više vremena provodio u Istri.
Predstavite malo svoj sekstet. Jedno ime mi je jako dobro poznato, ali tko su ostali i zašto ste ih angažirali za ovaj projekt?
- Ovo je moj drugi album u formaciji seksteta, prvi je bio «The road to Skitacha» iz 2016. godine. Htio sam ponovo imati klavir u sastavu i opet imati hrvatsko-talijanski sastav glazbenika. Na albumu iz 2016. su od hrvatskih glazbenika svirali Matija Dedić na klaviru i Borko Rupena na bubnju, a na novom albumu tu je Branko Sterpin na trubi. Ostali glazbenici na albumu «Oramai» dolaze iz Italije; Michele Polga na saksofonu, Francesco De Luisa na klaviru i Alvise Seggi na kontrabasu. Bubanj svira Adam Pache, rođen je u Sydneyju, a odnedavno živi u Bologni nakon deset godina provedenih u New Yorku. To su sve fenomenalni glazbenici, moji dugogodišnji prijatelji i suradnici koji poznaju moju estetiku i verzirani su u svim stilovima unutar jazz glazbe pa mi je vrlo jednostavno predstaviti im svoje ideje koje najčešće opisujem metaforički, ponekad i apstraktno, i znam da će ih bez problema shvatiti.
»Oramai« se može prevesti na više načina, a i simpatično zvuči, no postoji li neki razlog zašto ste odabrali baš taj naziv albuma?
- Oramai je bila poštapalica mog nonota Albina i koncept njegovog tumačenja te riječi mi je oduvijek bio zanimljiv i egzotičan jer je ta riječ u njegovoj interpretaciji mogla značiti puno toga. Doslovniji prijevod bi bio «već» ili «napokon», a simbolika toga u kontekstu ovog albuma i ovih glazbenika s kojima sam ga snimio je ta da smo napokon, nakon odavno zaboravljene pandemije Covida-19, opet počeli putovati i svirati zajedno. Album priča o tome kako se različite kulture spajaju kroz glazbu, a inspiriran je i mojom željom da novom glazbom obilježim 15. godišnjicu uvrštavanja istarske ljestvice na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Fantastični glazbenici
Na stranicama INK-a može se naći popis pjesama koje ćete izvesti. Jesu li sve to nove pjesme?
- Izvest ćemo šest novih pjesama koje se nalaze na albumu Oramai i time ćemo predstaviti taj novi uradak. Svi naslovi tih pjesama počinju slovom O i sve zajedno simboliziraju krug života, to je na neki način i koncept ovog albuma. Odabrao sam još dvije kompozicije sa mojih prethodnih albuma pa ćemo odsvirati skladbu »Wangari« koja se nalazi na albumu »Musical Migrations« koji sam snimio u suradnji s orkestrom JazzIstra i skladbu »Coral sea« sa albuma »The road to Skitacha« koju posvećujem Matiji Dediću, on ju je svirao na tom albumu iz 2016. godine i još mnogo puta na zajedničkim koncertima.
Koje ambicije imate s ovim projektom?
- Ambicije su svirati još koncerata u ovom sastavu, ovaj tjedan osim Pule imamo koncerte u Zadru i Rijeci, a uskoro ćemo ovaj album predstaviti na nekoliko pozornica u Italiji. Veliko mi je zadovoljstvo što mogu svoju glazbu svirati uz ove fantastične glazbenike i vjerujem da nas čeka još puno koncerata na kojima ćemo uživati zajedno s publikom.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
