(Snimio Duško Marušić Čići)
Koncert naziva "Istarski kanti" posvećen domaćim, istarskim autorima, izveo je Zbor HRT-a pod ravnanjem dirigenta Domenika Briškog s Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Iako prvotno najavljen na Malom rimskom kazalištu, zbog loše prognoze održan je u katedrali, no sve sve dobro posložilo – zbog promjene lokacije koncert je bio besplatan, publika je bila brojna, a zbor se vrlo dobro uklopio u akustične mogućnosti katedrale povevši nazočne šetnjom kroz zanimljiva djela istarskih skladatelja iz raznih epoha. Ovaj je koncert ponudio presjek iz bogate riznice istarske zborske glazbe, a prije svakog bloka pjesama, dirigent Domenico Briški najavljivao je skladbe uz pokoju riječ o njima.
Krenulo je uz praizvedbu djela Massima Brajkovića, uvaženog istarskog skadatelja i profesora na Akademiji. "Škitački balun" djelo je koje donosi simpatičnu obradu istarskih glazbenih elemenata, nešto vezano uz tradiciju, a opet novo gdje su solistice bile dvije sopranistice – Monika Cerovčec i Natalija Kralj.
Potom ponovno profesor s akademije – Branko Okmaca, a njemu je ova godina itekako uspješna. Osim što je prije nekoliko mjeseci imao koncert za 60. rođendan, često se izvode njegova djela, a ovoga su puta tu bila "Zvona". A ima li boljeg mjesta od crkve, od katedrale za takvu skladbu.
I Laura Mjeda Čuperjani, aktualna dekanica Muzičke akademije imala je praizvedbu svoga djela, a naslovljeno je "Loboričke su mlade". Nema baš puno pjesama posvećenih ovome mjestu na staroj cesti prema Rijeci, a ova je skladba nešto drukčija od ostalih u bogatom autoričinom opusu, uz taj tradicionalni štih i inovaciju.
"Brazda" je pak djelo Josipa Kaplana i njegovog posebnog glazbenog rukopisa, a Boris Papandopulo bio je zastupljen s djelom "Naš domaći glas", što je jedna od njegovih zadnjih kompozicija.
Ženski zbor izveo je pak Ronjgovu "Pod Ućkun kućice bele", uz solistice Nataliju Kralj (sopran) i Nikolinu Virgej (alt), hommage malom čovjeku, pitoresknim mjestima, dok je "Suknju san kupil" Slavka Zlatića interesantno razrađena kompozicija izvedena zahvaljujući muškom zboru.
Glazba je kod Ronjgova odlučna, radosna, ovisno o kontekstu, i uvijek čvrsta što je bilo vidljivo u "Naš kanat je lip", a i u "Ćaće moj". U prvoj od navedenih solisti su bili tenor Andro Bojanić, bariton Tomislav Meštrić i bas Vjeko Hudeček, a u drugoj sopranistica Monika Cerovčec i alt Martina Borse.
Emotivno prisjećanje na prvi poljubac "Prvi bušac" djelo je Tomislava Uhlika, na trenutke minimalističko, a opet tako snažno i dojmljivo, a uz alt Loredanu Medan zbor je izveo i Starceove "Tri nonice" – uvijek zanimljive i aktualne. Za kraj tu je bila "Travarica", nezaboravnog maestra Nella Milottija, jer rakija je dobra i za mučninu i za slabinu.
Nakon ovacija publike, tu je bila još i izvedba mladih svirača Antona i Marina Bilića koji su odsvirali "Mantinjadu", a zbor je potom izveo "Ča je more" i na kraju zajedno s publikom "Krasnu zemlju" uz pozdrav i k litu. Koncert je održan u sastavu Pulskog kulturnog ljeta.