Idealni medij nove socrealističke masovne kulture nakon završetka rata i pripajanja Istre novoj državnoj tvorevini, Jugoslaviji, bila je filmska umjetnost koju je nova vlast odmah prigrlila. Ne toliko iz estetskih i kulturnih, koliko iz promidžbeno-političkih razloga, ističe povjesničar dr. Darko Dukovski. Film je bio mnogo uspješniji u prenošenju poruka o novom poretku, umjetnosti i o ostalim socijalističkim vrijednostima.

Kotarsko filmsko poduzeće

Cjelinu su činili filmski žurnali i filmovi, uglavnom sovjetski. U tom duhu u Puli je Kotarski narodni odbor, 30. siječnja 1949. godine osnovao poduzeće Kotarsko kino čiji će glavni zadatak biti prikazivanje kino predstava na području pulskog kotara. Dvije godine kasnije, 28. srpnja 1951., Kotarsko kino je ugašeno zbog nerentabilnosti. Tako je prestalo postojati kino u kotaru iako je do 1949. godine dobro funkcioniralo.

Intencija vlasti bila je masovnost kulturnih događaja. Kinematografija je u tim kasnim četrdesetima imala svoje uspone i padove, ali je ipak do 1954. godine uspjela steći velik broj poklonika koji su bili zainteresirani za kino predstave. Kinooperateri su čak odlučili održati i prigodna predavanja i tumačenja kratkog sadržaja filma kako bi publika, koja do tada nije imala kontakt s ovim medijem, ipak razumjela što gleda, ističe, među ostalim, dr. Dukovski.

Godine 1948., prije rezolucije IB-a, bilo je posve normalno vidjeti oduševljeno mnoštvo prigodom prikazivanja nekog sovjetskog filma, ali kako su se odnosi sa Staljinom zaoštravali, ti se filmovi više nisu prikazivali ili je za takvu predstavu trebala posebna dozvola.

Nova jugovlast na film je gledala s pozicija industrijske proizvodnje i ispunjavanja petogodišnjeg plana. Ministarstvo kulture je za 1950. godinu najavilo izradu petnaest umjetničkih filmova, a za 1951. godinu još trinaest. "Time bi petogodišnji plan izrade filmova u našoj zemlji bio u potpunosti ostvaren", prenio je na svojim stranicama 1949. godine Glas Istre.

Pula s tri kinodvorane

Godine 1949. počelo je prikazivanje filma "Zastave" s tematikom iz NOB-e prema scenariju Jože Horvata, dok se film "Barba Žvane" s tematikom borbe istarskih partizana, rađen prema predlošku Gervaisove pripovijetke "Volovi dolaze", baš tada završavao. Scenarist i redatelj filma bio je Vjekoslav Afrić, snimatelj Mihajlo Ivankov, dok je glazbu za film skladao Krešimir Baranović.

U Puli su 1954. godine postojale tri kinodvorane: "Beograd", "Dom kulture" i "Partizan". Ta godina ostat će upamćena po tome što je nastao Pulski festival domaćeg filma.

Prvi Pulski festival domaćeg igranog filma održan je u Areni od 24. do 30. lipnja 1954. godine u organizaciji Gradskog kinematografskog poduzeća Pule, čiji je direktor bio Marijan Rotar, te Jadran-filma i Udruženja kinematografa NR Hrvatske. Prikazano je sedam filmova i šesnaest dokumentaraca, od kojih, kako je pisao Glas Istre, nekoliko i u boji.

Festival je počeo u 21 sat paljenjem baklji na vrhu zidina Arene. Gledatelji su ispunjavanjem anketnih listića glasati za najbolji film, najboljeg glumca, glumicu i režisera. Nagradu publike dobio je film "Vesna" Františeka Čapa, redatelja češkog porijekla koji je živio i radio u Sloveniji, a nagradu kritike bosanski film "Stojan Mutikaša", hrvatskog redatelja Fedora Hanžekovića. Prvi hrvatski film ikad prikazan u pulskoj Areni bio je "Koncert" Branka Belana.

Tijekom prvih sedam festivalskih noći 1954. godine prodano je 37 tisuća ulaznica, a na pojedinim projekcijama znalo je biti i do 10 tisuća gledatelja. Festival je bio prihvaćen od naroda cijele Istre, koji su dolazili na projekcije u Areni kamionima iz Raše, Labina, Poreča, Rovinja. Sve ostalo je povijest, odnosno priča o tijesnoj vezi filma, Pule i Arene.

Titovo pokroviteljstvo

Godina 1955. Vjesnik u srijedu (VUS) na čelu s Fadilom Hadžićem traži da organizaciju Festivala preuzme Zagreb. Festival će ipak ostati u Puli; a VUS će postati suorganizator. Festival dobiva prvi žiri, prvu nagradu dobiva film "Trenutak odluke" Františeka Čapa. Pokroviteljstvo nad Festivalom preuzima predsjednik Josip Broz Tito. Godina 1958. Organizaciju festivala preuzima Beograd, osnovan je FJIF, Festival jugoslavenskog igranog filma.

Uprava i sjedište Festivala vraćeni su 1975. godine u Pulu. Direktor festivala postaje Martin Bizjak, koji na dužnosti ostaje deset godina. U međuvremenu su dužnost direktora obavljali: Milan Luks, Božidar Torbica, Branko Bekić, Dejan Kosanović u pet mandata, Petar Volk u četiri mandata i Miodrag-Miša Novaković u tri mandata. Dužnost direktorice Festivala od Bizjaka 1985. godine preuzima Gorka Ostojić Cvajner, koja dužnost obavlja do 1994., kada festival nije održan zbog manjka filmova.

Na posljednjem FJIF-u 1990. pobjedu odnosi Bata Čengić s filmom "Gluvi barut".

Godina 1991. zbog početka rata Festivalsko vijeće na čelu s Antunom Vrdoljakom odlučuje otkazati FJIF u znak prosvjeda protiv nasilja. Na prvom Festivalu hrvatskog igranog filma 1992. pobjedu odnosi Krsto Papić filmom "Priča iz Hrvatske". Dvije godine kasnije, umjesto Festivala, održava se projekcija jedinog hrvatskog igranog filma "Cijena života" Bogdana Žižića te šest američkih filmskih hitova. Godine 1995. hrvatska filmska produkcija ponovno uzima maha pa se prikazuje šest igranih filmova. Ravnateljica Festivala je Branka Sömen, a organizaciju preuzima Istarsko narodno kazalište. Poslije Sömen dužnost ravnatelja u devedesetima obavljali su Ljubo Šikić, Davorka Lovrečić i Arsen Oremović.

Europeizacija festivala

Nakon desetljeća predsjedavanja Antuna Vrdoljaka, predsjednik Festivalskog vijeća 2000. postaje Branko Čegec, a umjetnički direktor Armando Debeljuh. Donosi se odluka o europeizaciji festivala. Godine 2001. prvu selekciju europskog filma sastavlja redatelj Dalibor Matanić. U jubilarnoj, 50. obljetnici Festivala osniva se Javna ustanova Pula Film Festival. Prvi je ravnatelj Tedi Lušetić.

Godine 2004. ravnateljem je imenovan Mladen Lučić; njega će godinu dana kasnije naslijediti Zlatko Vidačkovića, da bi na čelu Javne ustanove Pula Film Festival 2007. došla Zdenka Višković-Vukić. Godine 2009. pokrenut je program Europski filmski redatelji, a prva retrospektiva posvećena je španjolskom filmskom redatelju Pedru Almodovaru.

Godine 2012. ostvaren je rekordni broj od 78.300 gledatelja. Prikazan je i rekordni broj hrvatskih filmova - dvanaest. Svjetski rekord postavila je pak projekcija filma "Slučajni prolaznik" kojeg je u Areni s 3D naočalama pogledalo 5.920 gledatelja; bila je to najveća 3D projekcija na svijetu.

Do gotovo posljednjeg ispunjenog dostupnog mjesta u pulskoj Areni lani je svečano otvoren 67. Pulski filmski festival. U glavnom programu prikazano je šest filmova, a otvoren je filmom "Mare" redateljice Andree Štake.

Od 2014. godine ravnateljica Javne ustanove Pula Film Festival je Gordana Restović. Umjetnički ravnatelj je Pavo Marinković.

Veliko platno i pozornica u Areni

Prva filmska projekcija u Areni održana je 18. lipnja 1938. godine. Na otvaranju prve filmske revije prikazan je film "La chaste Suzanne" (Čedna Suzana), francuskog redatelja Andréa Berthomieua. Revija je trajala do 28. kolovoza.

Arena je četrnaest godina kasnije, od 2. do 6. srpnja 1952. godine, bila domaćinom Operskog festivala. Na programu su bile opere Nikola Šubić Zrinski, Rigoleto i Carmen.

Arena je godinu dana kasnije, od 13. do 10. kolovoza 1953. godine, domaćin Revije stranog igranog filma, koju je organizirao Marijan Rotar. Veliki odaziv publike etablirao je Arenu kao idealnu lokaciju za filmski festival. Od osam izvorno planiranih projekcija, Hollywood je dobio polovicu, a među neameričkim redateljima našao se i japanski redatelj Akira Kurosawa.

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!