Priča je to o muškarcu i ženi koji žive u domu za starije, čiji se zajednički trenutci uvijek brzo zaborave, jer oboje boluju od demencije, ali ih uvijek nanovo povezuje zajednička uspomena iz njihove mladosti - pjesma "Non ho l’eta" Gigliole Cinquetti
Iz filma "Sanremo"
U suradnji sa Slovenskim kulturnim društvom Istra – Pula i Slovenskim kulturnim centrom, u pulskom Kinu Valli se od 31. svibnja do 3. lipnja održavaju Dani slovenskog filma.
Preksinoć je na programu bio film "Sanremo" uz gostovanje redatelja Miroslava Mandića. Priča je to o muškarcu i ženi koji žive u domu za starije, čiji se zajednički trenutci uvijek brzo zaborave, jer oboje boluju od demencije, ali koje povezuje zajednička uspomena iz njihove mladosti - pjesma "Non ho l’età" Gigliole Cinquetti.
Njihov odnos nema prošlost, a niti budućnost, jer svaki put kada se vide je doslovno kao prvi put, svaki put se iznova upoznaju. Ne znaju što je bilo jučer, uspomene i pamćenje su im prilično konfuzni, budućnost je još neizvjesnija jer su u godinama i bolesni, ali održavaju ih fragmenti sjećanja koji su protkani i potaknuti pjesmom.
Bruno uživa u romantičnim, ako ih tako možemo nazvati - prije bismo ih mogli definirati ljudskim - trenutcima s Dušom. Ti trenutci traju dok su zajedno, kada se rastanu, sve biva zaboravljeno, sjećanje jednostavno iščezne, nestane. Bruno često traži i način da pobjegne iz Doma, čak i noću, kada ga čuvar vraća, ili danju, kada se mislima vraća na pokojnu suprugu i na psa kojeg je imao nekada davno. No, on i dalje želi ići kući nahraniti psa.
S Dušom gradi poseban odnos, koji nema nikakve poveznice s nekom prošlošću a niti s budućnosti, to se sve oslanja na njihovu zajedničku uspomenu iz mladosti, na pjesmu "Non ho l’età" Gigliole Cinquetti. Koja je poput lajtmotiva.
Posebno su sugestivni vizualni i akustični efekti u filmu koji donosi malo dijaloga, ali tim je prizorima, snagom vizualnog prikazivanja, sve rečeno. Vizualna komponenta, snaga prirode služi gotovo poput sveznajućeg pripovjedača u tom ostvarenju, uz dojmljivu glumu svih aktera, a oni su Sandi Pavlin, Silva Čušin, Boris Cavazza, Mojca Funkl, Barbara Cerar, Lara Komar, Barbara Vidovič, Vladimir Jurc i Safet Mujčić.
Snaga prirode, uz moćno izvedene asocijacije, stvara dojmljiv završetak filma.
Gost projekcije režiser Miroslav Mandić je kazao da ga je barba, Dalmatinac oženjen za Sarajku, njegovu tetku, motivirao za stvaranje ovog filma. Prisjetio se kada ga je posjećivao u domu za starije te susreta s ostalim korisnicima toga doma. Taj je barba inače bio liječnik, koji ga je liječio kao malo dijete i ima krasne uspomene na njega.
Miroslav Mandić (1955.) je rođen u Sarajevu. Diplomirao je na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Danas živi i radi u Sloveniji. Njegovi su filmovi prikazivani na brojnim uglednim međunarodnim festivalima. Izbor iz filmografije: "Glumim, jesam" (2018.), "Viski i mlijeko" (2015.), "Adria Blues" (2013.), "Tragajući za Johnnyjem" (2009.) i "Ljubav na granici" (2005.).