Petog dana 69. Pulskog filmskog festivala u Hrvatskom programu u Areni prikazani su filmovi "Punim plućima" Radislava Jovanova Gonza i "Baci se na pod" Nine Violić.

"Punim plućima" priča je o društvu prijatelja koji se okupljaju nakon što jedan od njih umre. Nakon više od pola filma ne doznajemo skoro ništa o likovima, uključujući pokojnika, ali zato doznamo da se u Hrvatskoj pepeo kremiranih može rastresti samo na groblju, imamo jednu scenu u kojoj dvoje likova koračaju uz jedan zid i još jednu u kojoj policija zaustavlja automobil u kojem se protagonisti voze jer vozač koristi sva četiri žmigavca. To je jako važno, vjerojatno, jer inače se redatelji i glumci ne bi mučili da te scene snime, a sličnih prizora u kojima se čini da su nastale kao posljedica duboke meditacije na vrelom ljetnom suncu ima još.

Tu su i još tri ili četiri prizora zbog kojeg bi se film umjesto "Punim plućima" mogao nazvati "Punim mjehurom". Previše čaja od brusnice? Sam naziv objasni se na kraju, i izgleda da se cijeli film svodi na taj preokret, bolje rečeno završni štos koji bi odlično pasao da dođe na kraju nekakvog petominutnog glazbenog spota za što je Radislav Jovanov Gonzo jedan od najvećih majstora u Hrvatskoj kada se radi o tom mediju. Ovako nakon dugoočekivane završne špice imamo još jednu scenu za koju mi nije jasno govore li je likovi u filmu ili glumci? Je li to uopće bitno?

Kao što je bitno da jedna od protagonistica ima djevojku? Zapravo, taj dio čak i ima smisla u kontekstu cijele priče, puno većeg od, primjerice, onog kratkotrajnog šaketanja nakon čega slijedi jedno servisno očitavanje bukvice.

"Koja je poanta?", to ne pitam ja nego kasnije u filmu jedna od protagonistica, nazvana Zorka, i to čak dva puta. Film se odjavljuje pjesmom "Brazil" grupe Jinx (pogodite tko je režirao izvorni spot) koja kaže da treba stati kada je najbolje. Lijepo rečeno, ali možda je ponekad bolje niti ne krenuti.

"Baci se na pod" u fokus opet vraća obitelj, što je čini se jedna od omiljenih tema filmaša na ovom festivalu. Ta obitelj, koju čine mama, tata i sin (Nina Violić, Goran Bogdan, Bruno Frketić Bajić), je u krizi jer se mama i tata rastaju dok mali Igor živi u svom svijetu u kojem pokušava naći neki smisao. Mogli bi ga, dakle, usporediti s jednim prosječnim čitateljem, ljubiteljem kazališta ili filma. On ima svoju kutiju u kojoj se, zahvaljujući njegovoj mašti, događaju neke čudne stvari dok pokušava pobjeći od stvarnosti u kojoj se mama i tata svađaju što njemu jako ide na živce.

Cijela ta situacija koja se uglavnom događa u tom malom stanu pri vrhu jedne zgrade prikazuje se iz više osobnih pogleda i svaki put se dozna pokoja nova informacija ili se neka replika izmijeni, nešto poput obiteljskog rašomona što daje mogućnost da se likovi upoznaju, a osim mame, tate i sina tu je i Megi koja je došla iz SAD-a i u koja, kada pretpostavi da je brak dvoje ljudi u krizi, komentira da je možda dobro da se nikada nije udavala.

Tko ima pravo? Je li bolje u takvim trenucima prekinuti veze među dvoje ljudi kada se osjeća da se više ne može dalje i to ne samo kada se radi o braku? Što će, u ovom slučaju, biti s djetetom?

"Baci se na pod" daje veliku važnost tom malom stvorenju koje pati zbog tih lomova u braku njegovih roditelja, ali se unatoč tome ne želi predati. On je pravi junak priče, njegova naivnost je zapravo svojevrstan lijek za cjelokupnu zbrku, odgovor na nju.

Mali Igor pati i od alergije na prašinu, no svejedno se igra hrpicama prašine, kao da se sam suočava s vlastitim problemima što bi možda mogli učiniti i mama i tata. Izgleda da je problem što je kod "Baci se na pod" forma malo izgrizla sadržaj jer je neke stvari (npr. zašto se mama i tata rastaju) trebalo pojasniti.

Jest da na koncu to i ne bilo toliko važno, pogotovo ne iz perspektive sina, ali pomoglo bi u razumijevanju priče bez obzira što se Nina Violić, kako je nedavno rekla, nije bavila razvodom nego nemogućnošću komunikacije i nerazumijevanjem. Sada se netko može ironično zapitati treba li priča o nerazumijevanju biti razumljiva? Pa, da, treba...

Povezane vijesti

• Usvojen program 63. Pulskog filmskog festivala
• Otvoren natječaj za prijavu filmova na 63. PFF
• Prijave za Hrvatski program i Kratku Pulu 63. PFF-a