"Posljednji Srbin u Hrvatskoj" Predraga Ličine ima provokativan naslov, zombije, priču s puno preokreta, pogotovo u završnici, jako dobre glavne glumce, zanimljive no ne uvijek i potrebne sporedne uloge (Severina) i puno zezancije na račun stanja u Lijepoj našo

Nakon slavne prošlosti u "Generalu", turobne sadašnjosti u "Koja je ovo država" i "Sam samcat", evo nam i neodređeno bliske budućnosti u filmu "Posljednji Srbin u Hrvatskoj" koji je sinoć prikazan u pulskoj Areni.

Neopterećujući trash ili satira

"Posljednji Srbin u Hrvatskoj" redatelja i scenarista Predraga Ličine ima provokativan naslov, zombije, priču s puno preokreta, pogotovo u završnici, jako dobre glavne glumce, zanimljive no ne uvijek i potrebne sporedne uloge (Severina) i puno zezancije na račun stanja u Lijepoj našoj. Film je već prikazan u kinima, a u međuvremenu bi se poveznicama na njegovu aktualnost mogao dodati i plakat jedne političke stranke koja se za europske izbore natjecala sloganom   "Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj". Film je zabavan i djeluje kao osvježenje na domaćoj filmskoj sceni, pogotovo kada se istaknu odlične maske, no naš problem s filmom je što nismo shvatili želi li biti obični, neopterećujući trash odnosno nihilistična parodija stanja u Hrvatskoj, njene sadašnjosti koja je okovana prošlošću, ustašama, četnicima i partizanima ili želi biti nešto više, upozoravajuća satira koja iza nasmijane maske krije zabrinuto lice i želi gledatelja nečemu podučiti. Naime, dok smo gledali film taman kada smo pustili mozak na pašu, pojavio bi se neki važan narativni element koji bi nam promakao. Drugo, uvodnu priču o Hrvatskoj koja je bankrotirala i koju je poharao zombi virus shvatili smo tek kada smo je pročitali na netu, nakon što smo pogledali film, a ne u filmu.

Kafkijanski element

"Izbrisana" je film iz manjinskih koprodukcija koji je sinoć prikazan u kinu Valli i radi se o slovensko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji, a redatelj i scenarist je Miha Mazzini. "Izbrisana" je priča o Ani Jovanović (Judita Franković Brdar) koja u Sloveniji rađa kćerku Hanu. Vrijeme je raspada Jugoslavije, Ana je rođena u Kragujevcu, u Srbiji, a Slovenija je donijela zakon da se svi koji nisu rođeni u Sloveniji brišu iz državljanstva, te država Ani oduzima dijete. "Vi morate poštovati zakon. Ja moram poštovati zakon. Izbrisani ste", ledenim glasom birokrata koji je međutim itekako svjestan realnosti Ani objašnjava inspektor (Jernej Šugman).

"Izbrisana" je tematski povezana s filmom "Sam samcat" Bobe Jelčića koji je prikazan prekjučer, s tim što je onaj kafkijanski element u "Izbrisanoj" još dominantniji, a Ana je još usamljenija i izoliranija od Marka u Jelčićevom filmu. Ana ne želi biti nevidljiva i kreće u borbu za sebe i svoju kćerku, no čini se da je sve protiv nje, sustav joj ili ne može ili namjerno ne želi pomoći, štoviše želi se riješiti nje i sličnih s "krivim" prezimenom i podrijetlom. Ana se neće predati, ali ovo nije holivudski dramski akcić u kojoj će protagonistica uzeti pravdu u svoje ruke bez da snosi posljedice. Ona je osoba od krvi i mesa i njena odlučnost i majčinski instinkti neće je pretvoriti u superjunakinju.

Mračna atmosfera

"Izbrisana" je film pomalo usporen i na trenutke predvidljiv, ali vrlo upečatljiv. Osim odličnih glumaca, prvenstveno Judite Franković Brdar, dramskoj snazi pridonosi i izvrsna glazba autora Jure Ferine i Pavla Miholjevića koja u pravim trenucima zlokobno, ali vrlo nenametljivo najavljuje i potom lagano pojačava mračnu atmosferu pojedinih scena. Film završava s podatkom da je Slovenija izbrisala iz državljanstva više od 25 tisuća građana, a da ih je u svijetu izbrisanih više od 600 milijuna, tako da "Izbrisana" nije samo priča o slovenskoj stvarnosti. U vremenu kada se opet događaju masovne selidbe ljudi po svijetu, kada migrant postaje tako mrska riječ, poruka i priča "Izbrisane" postaju još aktualniji.

Povezane vijesti

• Marijan Rotar je bio čaroban,lucidan i apsolutno nezaustavljiv
• Puno filmova, malo premijera ili - mora, može i ne mora
• Nakon vatrometa, festival otvara film "Imena višnje"