Završio je 69. Pulski filmski festival, žiri i publika rekli su svoje, a dosta toga je već napisano u raznim recenzijama deset filmova koji su se ove godine natjecali. Ipak, ponekad je dobro da se dojmovi malo slegnu.

Ovaj put neću suprotstavljati osobne dojmove zaključcima žirija pulskog festivala, ali neću niti pokušati sakriti zadovoljstvo što je za najbolji film proglašena "Zbornica" Sonje Tarokić. Riječ je o sjajnom filmu, možda malo predugačkom, ali promišljeno napisanom i režiranom sa situacijama i maestralno odglumljenim likovima kojima će mnogi pronaći pandane u stvarnom životu.

Ljeto kada sam naučila letjeti

Potajice sam navijao za njega, procjenjujući da bi, s obzirom na sve viđeno, izbor žirija mogao pasti na "Strica" ili "Baci se na pod". Ovaj drugi na koncu se morao zadovoljiti nagradom za najboljeg debitanta, odnosno debitanticu, a to je Nina Violić. Publika je pak za svog favorita odabrala "Nosila je rubac črleni", jedan simpatičan miks komedije i malo drame povezanima koloritom kajkavskog narječja, odličnom ulogom Nataše Dorčić i pozitivnim vibracijama koje međutim nisu lišene oporog satiričkog prizvuka.

Zbornica

Zanimljivo je, dok mi se dojmovi slažu, da od deset filmova u konkurenciji za svega dva sam se pitao što rade ovdje i njih niti neću spominjati. Većina filmova bila je u najmanju ruku od relativno solidnih do nekih zbilja kvalitetnih ostvarenja i najvažnije je da se u cjelini vidi pomak unaprijed.

4:2

Prvo, izgleda da se konačno počelo raditi na scenarijima, što znači da više nema, odnosno nema u tolikoj mjeri kao prije, scena koje su ubačene bez razmišljanja i prethodnih konzulatcija članova filmske ekipe. Dijalozi su nekako realniji, izbrušeni, manje patetični i u negativnom smislu teatralni, a scene ne traju k'o sirotinjska godina. Bit će da je za vrijeme snimanja netko negdje razmišljao koliko jedna scena može podnijeti razvlačenja. Opet, ne znači da takvih nategnutih scena i dalje nema, ali ima ih u manjoj mjeri. Primjerice, kod brutalnih scena u "Šestom autobusu" očito se pazilo koliko bi publika mogla podnijeti prije no što je živci izdaju, dok u "Illyricumu" duge kadrove zamjenjuju scene u kojima se kroz dijalog radnja gura naprijed. Znači, sve je puno uravnoteženije.

Nosila je rubac črleni

Drugo, čini mi se kako se više radilo s glumcima. I dalje imamo tu onu "hrvatsku ukočenost", ali opet ne u tolikoj mjeri jer izgleda da su redatelji jasno znali što žele od glumaca, kao da su s njima više razgovarali, davali im smjernice i više ih upozoravali kada nisu bili zadovoljni njihovom izvedbom. Vjerojatno je to razlog da smo na koncu dobili tako uvjerljive likove poput onih u "Zbornici", "Glavi velike ribe" ili "Stricu", da nabrojim samo neke.

Glava velike ribe

Treće, hrvatski su filmaši, a to sam već napisao u jednoj recenziji, konačno shvatili da žive u trećem desetljeću 21. stoljeća. Filmovi na 69. Pulskom filmskom festivalu djeluju modernije nego prije, koriste se animacije i specijalni efekti, a našlo se tu para i za nešto akcijskih scena. I tu je pomak mali, ali je vidljiv. Likovi, pogotovo u filmu "Ljeto kada sam naučila letjeti", koriste suvremena sredstva komunikacije a to prati i prilagođeni žargon. Čak je i "Nosila je rubac črleni" u svom naoko idiličnom i arhaičnom okruženju pojačan duhovitim animacijama, iako nije da su mi baš sve bile jasne.

Stric

Vezano uz prethodno, povijest više nije izlika da se pobjegne od sadašnjosti, već dobro dođe da se u pojedinim filmovima povuče paralela s onim što se događa sada. U filmovima kao što su "Šesti autobus", "Illyricum", "Ljeto kada sam naučila letjeti", "Nosila je rubac črleni", "Glava velike ribe", pa ajde da tu gurnem i "4:2", povijesni događaji pomažu da se ili bolje razumije sadašnjost, ili da se neke stare stvari konačno stave ad acta. Možda djeluje ironično, iako nije toliko neuobičajeno, da korištenje povijesnih referenci pomaže scenaristima da svoje junake okrenu budućnosti.

Baci se na pod

Čak sedmero debitanata donijelo je određeno osvježenje, no u nekim slučajevima pokazalo koliko iskustvo može nadmoćno parirati neizbrušenom entuzijazmu. I nije dovoljno biti vješt u jednom mediju da bi se ta vještina sama po sebi prelila na drugi.

Najgore bi sada bilo za domaći film da se stane na ovom što je postignuto, koliko se god to nekom činilo malo, jer pomak je u cjelini učinjen. Ideja ne nedostaje, ali nije dovoljno učiti nego treba učiti od najboljih. Nije dovoljno pozivati se na uzore i kopirati ih, već na njihovim primjerima izgraditi nešto novo i po mogućnosti još bolje. Ovaj festival je pokazao da bi već za nekoliko godina mogli dobiti jedan stvarno kvalitetan akcijski film ili komedije kao što su ih nekad pisali Kerstner ili Smoje, čije replike pamtimo i danas. Dug je još put na kojem će trebati paziti da se opet ne izgubimo u nekoj šikari.

Šesti autobus

Festival je kao obično zaključen dodjelom nagrada, koja je ove godine bila bolje posložena i koordinirana nego prošle, no prava stvar uslijedila je na samom kraju. Nakon prošlogodišnjeg nesretnog Bustera Keatona iz zlatnog doba nijemog filma u pratnji vrhunskog, ali iz publike nevidljivog pijaniste pred šačicom ljudi, ove godine za kraj je pušten "Belfast" Kennetha Branagha. "Belfast" je bio nominiran za Oscara za najbolji film na zadnjoj dodjeli i radi se o remek-djelu, priči koja se događa skoro cijela u jednom susjedstvu, s puno likova, još više emocija, od tuge do smijeha s naglašenom, ali ne u prvi plan gurnutom političkom pozadinom, dok je u središtu jedna obična radnička obitelj. Od odličnih uloga, režije, kamere, fotografije i jednog upravo nestvarno kvalitetnog scenarija u kojem je svaka rečenica na mjestu, ovaj film toliko toga kaže u samo sat i pol.

Trebalo je zato sve ove filmaše koji su se sjatili na dodjeli u petak navečer lijepo posjesti kada je krenuo "Belfast", dati im svima jedan blok i olovku i reći: "Gledaj, slušaj, uči, piši..."

Povezane vijesti

• Usvojen program 63. Pulskog filmskog festivala
• PREDSTAVLJEN MEĐUNARODNI PROGRAM: Nekoliko filmova u Pulu stiže ravno iz Cannesa
• "Ove godine bismo mogli gledati rekordan broj filmova u konkurenciji. Scorsese? Voljeli bismo dovesti njegov idući film"