"Bog ne postoji, njegovo ime je Petrunija"
Iako smo u "Dopunskoj nastavi" očekivali natezanje na temu talačke krize uz pokoji socijalni komentar, dobili smo dinamičnu priču s puno komentara na društveno-političku zbilju i puno likova koje je redatelj i scenarist Ivan-Goran Vitez spretno razradio i rasporedio * Film Teone Strugar Mitevske počinje kao socijalna drama o 32-godišnjoj Petruniji (Zorica Nuševa), diplomiranoj povjesničarki koja ne može naći posao, a pretvara se u priču u kojem se preispituje položaj žene u suvremenom makedonskom društvu
Jučer smo vidjeli dva potpuno različita filmska uratka, jedan satirični triler kako je stajalo u opisu "Dopunske nastave" Ivana- Gorana Viteza i dramu "Bog postoji, njeno ime je Petrunija" makedonsko-belgijsko-slovensko-hrvatsku koprodukciju u režiji Teone Strugar Mitevske.
Jasno postavljena priča
"Dopunska nastava" već nam je svojim nazivom i plakatom najavila o čemu se tu radi - odrastao čovjek koji u razredu u osnovnoj školi sjedi s puškom u ruci. Očekivali smo zato natezanje na temu talačke krize uz pokoji socijalni komentar, no dobili smo dinamičnu priču s puno komentara na društveno-političku zbilju i puno likova koje je redatelj i scenarist Vitez spretno razradio i rasporedio.
Sve počinje dolaskom gradonačelnika nekog mjesta pored Zagreba na otvaranje školske sportske dvorane, a nastavlja se upadom Vlade Mladinića (Milivoj Beader), razbješnjelog oca jedne od školarki u školu. Sve se to događa prilično brzo, no dovoljno da upoznamo i ostale glavne likove - ljigavog gradonačelnika (uvjerljivi Željko Königsknecht), ambicioznog novinara (Filip Eldan), policajca čije je dijete u razredu (Marko Cindrić), požrtvovnu razrednicu (Anita Matić-Delić) i druge. Mladinić je razveden i htio bi otići na rođendan svoje kćerke koja je u školi, a svoju frustraciju prvo iskaljuje na internetskom forumu na kojem vrijeđa sve i svakoga dok mu ne zabrane postanje. On uzima pušku i pravdu u svoje ruke, dok gradonačelnik neće prezati ni od čega da situaciju iskoristi u propagandne svrhe, deset dana prije izbora.
Jednom jasno postavljena priča nastavlja se zapetljavati te uključuje Mladinićevu bivšu suprugu (Marina Kostelac) koja je sestra gradonačelnikovog protukandidata (Vilim Matula), zatim šefa policije i druge likove, za koje je mnoge od njih dovoljno samo vidjeti da se nasluti koja je njihova svrha u filmu. Unatoč tome, u filmu imamo neke glumce koje nismo navikli gledati u ovakvim ulogama - npr. Janko Popović Volarić kao ulizički, smotani gradonačelnikov pomoćnik, Zlatko Burić kao hrabri šutljivi domar, Zlatan Zuhrić Zuhra kao opasni kriminalac Abid kojeg angažira gradonačelnik… Svi se oni jako dobro snalaze u ovoj podjeli uloga, a spomenimo i dvije mlade nade Fridu Jakšić i Franka Pavičića koji se očito jako zabavljao glumeći.
Vitez film začinjava komentarima, odnosno sintagmama i floskulama koje su rasprostranjene na netu (npr. "smrdljivice u najlonkama"), tako da bi se neki nabrijani anonimni internetski ratnici ovdje mogli prepoznati. Dobro složen uvod i zaplet malo remete rasplet i kraj koji su izvedeni na "ho-ruk", kao da se pošto-poto željelo raspetljati priču, makar i Damoklovim mačem, tako da neke sudbine ostaju nedovoljno razjašnjene. Isto tako crni humor na par mjesta upada u vode koje se možda neće svima dopasti, ali sve u svemu, isplatilo se ostati na "Dopunskoj nastavi".
Skandal i zgražanje
"Bog postoji, njeno ime je Petrunija" je film iz programa manjinskih koprodukcija i nose ga četiri žene - redateljica Teona Strugar Mitevska koja je autorica scenarija uz Elmu Tataragić te glumice Zorica Nuševa i Labina Mitevska. Film koji počinje kao socijalna drama o 32-godišnjoj Petruniji (Zorica Nuševa), diplomiranoj povjesničarki koja ne može naći posao, pretvara se u priču u kojem se preispituje položaj žene u suvremenom makedonskom društvu.
U gradu Štipu jednom godišnje svećenik u rijeku baca križ za kojim smiju skakati samo muškarci, no ovaj put u rijeku skače Petrunija i ugrabi ga prije drugih. To izaziva zgražanje, pravi skandal zbog kojeg Petrunija završi na policiji koja traži da vrati križ, a isto od nje traži i svećenik (koji međutim nije prikazan kao zadrti dogmatik) i razularena mužjačka gomila koja se okupi ispred policijske postaje. Petrunija to većinom podnosi stoičkom smirenošću dok se za nju zalaže televizijska reporterka (Labina Mitevska) koja prati što se događa te u jednom trenutku konstatira da je "u Makedoniji 2018. godina no čini se da je srednji vijek" te se pita što bi bilo da je Bog žena. Na ovo zadnje već je odgovorio Kevin Smith u "Dogmi", dok "Petrunija" problemu pristupa puno ozbiljnije. Nažalost, likovi koji previše afektiraju i dramatiziraju postižu na trenutke potpuno suprotan efekt, a i priča se svako malo razvodni, no poruka ostaje jasna.