I tako je 73. Pulski filmski festival došao do kraja. Predzadnji film u natjecateljskom dijelu prikazan je u Istarskom narodnom kazalištu i zvao se »Žene, luđaci i malo dobrih pedera« Ivana Salaja. Priča je to o liku koji dobije otkaz u novinama i onda ostatak filma loče dok ne zna za sebe, povali sve što mu se nađe pred preponama, a na kraju filma jedan od njegovih prijatelja se objesi. Film je najavljen kao crna komedija. Ha ha!... Ha?...

Vrag na Dinari

»Bog neće pomoći« Hane Jušić prikazan je u Areni, kao posljednji u ovogodišnjoj konkurenciji, i nije baš da se publika gurala da bi ga vidjela. »Bog neće pomoći« je... čudan. Dugačak i spor, ali konzistentnog ritma tako da imamo povjerenja da će se nešto stalno događati, makar iza nekih fiktvinih kulisa stvarnosti. Naoko jednostavan, u sebi krije puno toga, vidljivog i nevidljivog, racionalnog i iracionalnog. Priča je to o Teresi koja iz Čilea dolazi u izoliranu zajednicu pastira na Dinari tvrdeći da je udovica starješininog brata koji je poginuo u čileanskom rudniku. Ta priča u početku plijeni svojom jednostavnošću, dok pratimo odnos dvije protagonistice koje se ne razumiju jer govore različitim jezicima, no malo pomalo stvaraju odnos. One su same, na planini prekrivenoj kamenjem, u surovom okolišu u kojem vrijeme kao da ne prolazi. Sve je statično, pa opet nešto se događa. Ako ništa drugo, postavljamo si pitanja – tko je Teresa, zašto je došla? Sve će se to otkriti, no to će istovremeno otvoriti nova pitanja. Milena ima obitelj na planini, ali ona je u toj obitelji otuđena, čak i zlostavljana kao žena. Milenina obitelj prvo na Teresu gleda s čuđenjem, onda je se boji. Je li ona sam vrag? Teresa ne popušta, nema veze što je drugi jedva razumiju, ona nauči nekoliko riječi, dovoljne da kroz njih ispriča svoju tajnu. Ona nosi svoj unutrašnji teret, ali ona je i odlučna, samouvjerena, a snagu joj daje i vjera u Boga. No, koliko Bog, ili itko drugi može pomoći u ovoj pustoši?

Preživljavanje prije ljubavi

Film Hane Jušić nudi mogućnost različitog čitanja i dešifriranja. Je li ovo zapravo neko čistilište ili je cijela priča metafora o otuđenju, jer unatoč snažnim rodbinskim vezama, likovi jesu otuđeni. Teresa iako je strankinja uspijeva naći načina da iskomunicira ono što želi, dok se ostatak obitelji kojoj sada pripada i Teresa muči u uspostavljanju međusobnih odnosa. Uostalom, njihov je život sveden na puko preživljavanje i izgleda da nema vremena ni za što drugo. Najmanje za ljubav. Da, »Bog neće pomoći« jer će si Milena i Teresa na kraju pomoći same jer Teresa možda jest grešnica, ali njen put iskupljenja dovest će je do toga da oslobodi drugu osobu. Čekajte malo, možda je ona, zapravo... anđeo? Odnos između Terese i Milene je sjajan, vrhunski prikazan između ostalog i zahvaljujući glumicama Manueli Martelli i Ani Mariji Veselčić, ali i ostatak ekipe je vrlo uvjerljiv, pogotovo sjajni Filip Đurić.

Ipak, odnos Milene i Terese daje naslutiti da se tu radi o nečem više, ali Jušić, pametno, ne ide do kraja nego u odličnoj završnoj sceni ostavlja samo još jednu mogućnost za pretpostavku i pušta vas da o filmu razmišljate dugo nakon što je on završio. Možda je to što smo vidjeli tek nečiji san čije se slike formiraju u bunilu, a možda ovdje nema nikakvih metafora? Ne, nečeg mora biti i nakon što se Teresina tajna razotkrije, i nakon što se Milenin i Teresin život na kraju još jednom poveže. Ne znam kako je Jušić uspjela složiti film koji me tjera da o njemu razmišljam i dan kasnije i tražim u njemu neke skrivene semantičke pute, da uspoređujem, interpretiram, dodajem i oduzimam, jer inače baš ne volim previše ovakve filmove, ali eto, uspjela je.

Povezane vijesti

• Usvojen program 63. Pulskog filmskog festivala
• Otvoren natječaj za prijavu filmova na 63. PFF
• Prijave za Hrvatski program i Kratku Pulu 63. PFF-a