Dodjela nagrada (Snimio Andi Bančić/PorečDox)
Ovogodišnji Porečdox, međunarodni festival dokumentarnog filma, održan je početkom studenog, a projekcijama je prisustvovalo više od 1.400 posjetitelja.
Atraktivan i sadržajan program imao je na repertoaru 32 filma u 38 projekcija u konkurentskom programu, programu van festivalske konkurencije te matinejama za djecu, uz jednu kreativnu radionicu, dvije izložbe, koncert te dva DJ-seta.
Kao i svake godine, program ovoga festivala koji je došao do svog 13. izdanja predstavio je vrijednosno relevantnu suvremenu svjetsku produkciju dokumentarnoga filma, kako renomiranih autora i autorica, tako i onih na filmskim počecima, za što su zaslužni selektori Karla Carević i Davor Sanvincenti.
- U odabiru kojim dominiraju cinéma vérité, dokufikcija i recentne tendencije preobrazbe uloge arhiva, ugodno iznenađuje zavidna razina tehničkih i estetskih sastavnica, ne samo u filmovima etabliranih imena, već i u nekim redateljskim prvijencima.
No, i kod filmova skromnijih produkcijskih mogućnosti, itekako se mogu raspoznati različite autorske perspektive i kreativne formalne odluke kojima se sagledavaju određene problematike. Ovogodišnji se festival u potpunosti oporavio od pandemijskog šoka koji je poremetio sva kulturna događanja te se vratio s dva dodatna dana u odnosu na prethodna izdanja, bogatijim programom i žirijem.
Pa su tako uz tradicionalnu nagradu publike Charming Porečdox Audience Award, koja se dodjeljuje u čast Dragu Orliću, uvedene i nagrada žirija za najbolji film te posebno priznanje.
Žiri u sastavu montažerke Sandre Bastašić, ravnateljice porečkog Pučkog otvorenog učilišta Snježane Radetić, filmske kritičarke Erike Roše i redatelja Mladena Đakovića najboljim je filmom festivala proglasio film "Apolonia, Apolonia" danske redateljice Lee Glob. Ovaj time-lapse dokumentarac sniman više od trinaest godina prati uspon mlade pariške umjetnice Apolonie Sokol da bi postupno prešao u film o odnosu između protagonistkinje i same redateljice sustavnim razotkrivanjem vlastite fikcionalnosti.
Spajajući dokumentarističke elemente cinéma vérité žanra s konvencijama priče o odrastanju, ovaj slojevit, ali stilski koherentan film tematizira odnose između fikcije i stvarnosti, privatnog i političkog, autorske slobode i masovnog tržišta te ženskog tijela i umjetničkog djela postavljajući pitanje može li se živjeti autentično u svijetu represije, kapitala i licemjerja, navodi Erika Roša.
Posebno priznanje žiri je dodijelio filmu "Između revolucija" rumunjskoga redatelja Vlada Petrija zbog "iznimno kreativnog spoja dokumentarizma arhivskih snimki koje nas vraćaju u doba rumunjske i iranske revolucije i fikcionalne priče u epistolarnoj formi o dvije prijateljice, Rumunjki Mariji i Iranki Zahri, čiji distancirani pogled na društveno-političke kontekste propitkuje vjerodostojnost kolektivnog pamćenja revolucionarnih događaja kako bi na njih bacio novo svjetlo te progovorio o sadašnjem trenutku", veli kritičarka Erika Roša.
Porečka je publika nagradu dodijelila vizualno impresivnoj dokufikciji »El Eco« meksičko-salvadorske redateljice Tatiane Huezo.
- U natjecateljskome programu istaknuo se i film "Suho tlo u plamenu" portugalsko-brazilskog dvojca Joane Pimente i Adirleya Queirósa, u kojemu se živopisna stvarnost dviju gangsterica iz brazilskih favela nadopunjuje igranim scenama i amaterskim glumcima koji igraju verziju sebe u izdvojenom mjestu onkraj stvaranja brazilske nacije.
Problematikom Drugoga u hrvatskome društvu pozabavila se Tea Vidović Dalipi u redateljskom debiju "Snajka: Dnevnik očekivanja", u kojem preko intimne priče o svome braku s Romom Mirsadom razotkriva šire društvene predrasude i licemjerja.
Publika je imala priliku pogledati prvijenac još jedne mlade redateljice. Radi se o filmu "Ljubav nije u narančama" Moldavke Otilije Babare o postsocijalističkoj emigraciji žena i njihovom razarajućem utjecaju na moldavske obitelji.
"Sakupljači bilja" djelo je palestinske vizualne umjetnice Jumane Manne o otporu palestinskih berača bilja koje je izraelska vlada zabranila pod izlikom zaštite prirode, ne bi li postepenim istiskivanjem palestinskog narodnog običaja demonstrirala svoju ekonomsku i političku moć, navodi Roša.
Ona ističe i da su filmovi izvan konkurencije također ispunili sva očekivanja. Za istarsku publiku posebno je bio zanimljiv film Mladena Đakovića "Zemlja ognja" o stradanjima na području Istre tijekom Drugog svjetskog rata.
Kratkometražni film "Baloni" redateljice Meri Dishnice tematizirao je veze na daljinu, "Lutajući oceanom" Tome Zidića propitkivao je odnos između čovjeka i prirode, a "Kako ubiti oblak" finske redateljice Tuije Halttunen naglasio je moralne implikacije umjetnog stvaranja kiše u pustinjskim područjima, navodi Erika Roša.