Ilustracija (Pexels)
Porez na dohodak u Europi značajno se razlikuje od države do države, a visina opterećenja ovisi o nizu faktora poput prihoda, bračnog statusa i broja djece. Upravo zato radnici s istom bruto plaćom u različitim državama mogu kući odnijeti potpuno različite iznose, što pokazuje koliko je važan porezni sustav, piše Euronews, a prenosi Poslovni.hr
Prema izvješću “Taxing Wages 2026”, najveći porez na dohodak među europskim državama za samce bez djece plaća se u Danska, gdje stopa doseže 35,3 posto. Na drugom kraju ljestvice nalazi se Poljska sa svega 6,6 posto, što pokazuje velike razlike u oporezivanju plaća.
Prosjek za 22 članice Europska unija uključenih u analizu iznosi 17,2 posto, dok je prosjek OECD-a nešto niži. Uz Dansku, među državama s visokim porezima izdvajaju se Belgija, Finska i Irska, dok su među zemljama s nižim stopama i Češka te Slovačka, što otkriva velike razlike u poreznom opterećenju.
Posebno je zanimljivo koliko djeca mogu utjecati na visinu poreza. U gotovo svim državama obitelji s djecom plaćaju manje nego samci bez djece, a u nekim slučajevima razlika je izrazito velika. Primjerice, u Slovačkoj porezna stopa za obitelj s jednim zaposlenim i dvoje djece pada ispod nule, što znači da država kroz porezne olakšice praktički vraća dio novca, čime se potiče podrška obiteljima.
Velike porezne razlike za roditelje vidljive su i u Njemačka, Luksemburg i Belgiji, gdje obitelji imaju znatno manje porezno opterećenje nego samci. S druge strane, u državama poput Estonija, Švedska i Nizozemska gotovo da nema razlike u porezu između samaca i obitelji s djecom, što pokazuje drugačiji model socijalne politike.
Od kućanstava u kojima rade oba roditelja porezno opterećenje uglavnom je nešto niže nego kod samaca bez djece, ali više nego kod obitelji s jednim zaposlenim roditeljem. Ekonomisti objašnjavaju da progresivni porezni sustavi češće povećavaju poreznu obvezu kućanstvima s dva prihoda, što dodatno naglašava važnost progresivnog oporezivanja.
Stručnjaci upozoravaju da porez na dohodak ne daje potpunu sliku ukupnog opterećenja rada. U mnogim državama velik dio troška otpada na doprinose za socijalno osiguranje koje plaćaju i radnici i poslodavci. Tako, primjerice, Danska ima vrlo visok porez na dohodak, ali relativno niske doprinose, dok Francuska ima umjereniji porez uz znatno više socijalne doprinose, što utječe na neto primanja radnika.
Analitičari ističu da svaka država ima drugačiji pristup kombinaciji poreza i socijalnih davanja. Neke zemlje veći naglasak stavljaju na PDV ili poreze na kapital, dok druge više opterećuju rad. Upravo zato usporedba samih stopa poreza na dohodak ne pokazuje cijelu sliku stvarnog troška života i rada u pojedinoj državi, nego otvara šire pitanje modela financiranja države.