"Trgovački centri donijeli su decentralizaciju centra. Popodne nema posla i promet drastično pada - ne radi tržnica, ne radi ribarnica. S druge strane centri su magnati, oni mogu opako sniziti cijene, te popravak nekada košta kao pola novih cipela", prokomentirao mi je postolar Zoran Milović, jedini "preživjeli" čovjek u napuštenoj Robnoj kući u centru grada. I u pravu je. Pula živi do 12 sati i kad je sunce. Tada se svi prošetavaju i ispijaju kavu i tračaju, onako gradski. Flanatička bi se mogla preimenovati u "Kafeljnikovu do12 sati".

Baš bi bilo duhovito da nije tužno, jer poslije podne život se premješta u rubne dijelove grada, gdje se građani mogu parkirati i na brzinu obaviti sve ono što im treba. Da, shopping centri su popapali grad. Vremena se mijenjaju, sve je ubrzano i nitko više nema vremena za laganu šetnju gradom od trgovine do trgovine, svi hrle u bučne shizofrene shopping centre gdje na jednom mjestu možeš naći sve - od igle do lokomotive. Ili bolje - od H&M-a do play stationa, jer ruku na srce, tko više kupuje igle, a još manje lokomotivu.

Nitko više ne krpa odjeću, jer je jeftinije u nekom velikom lancu, primjerice na sniženjima, kupiti nov krpicu, a ne zakrpu. Klinci se danas igraju play stationom. Pritom u shopping centru još možete i nešto pojesti, otići u kino i ostaviti dijete u igraonici. Idealan svijet - pod neonom. Grad, odnosno centar ostaje za romantičare, dokoličare i - turiste. Trgovine su u centru, recimo pola godine, otvorene samo za strance, a bit će i duže, ako i turista bude duže.

Već sada pola tih trgovina nema, jer nema ni turista. Slična je i priča i sa stanovima. Nedavno sam razgovarajući s poznanicom pomalo zavidno prokomentirala njezin stan u secesijskoj vili u mirnom kvartu grada u blizini rive. Ona mi je rekla: "Znaš, nije mi baš nešto u toj zgradi." Ja sam je na to zbunjeno pogledala. "Ma lijepa je, zapravo predivna, ali nema stanara. Stanove su pokupovali stranci koji niti ne žive u njima. Jedan stanar je u Indoneziji, drugi su otkačeni gay par koji su fantastično i genijalno uredili stan, ostale su još dvije bakice u stanu od 100 kvadrata. U zgradi praktički nema nikoga, i klinci mi se nemaju gdje igrati. Sva se djeca igraju u Šijani na igralištu u blizini Kauflanda gdje ima sve više mladih obitelji, pa tako i djece", požalila se ona dok je u ruci držala paket s cipelama koje je naručila on line, jer kaže ona nema vremena, a u gradu i više nema trgovina. Dobrih, naravno.

Izgleda da smo sve više zaboravili da grad koji podrazumijeva centar čine ljudi i da se svaka živost, kultura, vitalnost, aktivnost, zabava, mentalitet i duh bilo kojega grada prepoznaje, očitava i osjeća u sveobuhvatnoj atmosferi i osobitom ozračju njegovog centra. Netko je rekao da su sva mjesta na svijetu ista, samo su ljudi različiti, a one čine mjesto. Svi shopping centri su isti - neki su samo veći ili manji. Ali je zato svaki centar grada različit, jer on ima povijest, dušu i priču… U ovoj priči do 12 sati i dok sunce sja radnim danom.