dame, gospoda i srednjoškolci U galeriji Makina
Otvorena izložba polaznica i polaznika fotografske škole: "Ono što Hassan radi već godinama je neprocjenjivo u Puli"
(Snimio Igor Zirojević)
U galeriji Makina otvorena je izložba radova polaznika devete Foto akademije Makina s radovima 28 polaznika i polaznica koji se predstavljaju sa šezdesetak većinom analognih fotografija, a tema je »Svakodnevni život«.
Svoje radove izložili su Robert Fedel, Antonela Glavan, Tea Vereš, Patricija Bezić, Patrik Lekaj, Nataša Rasović, Erik Battistin, Alice Borina, Tina Zenzerović, Tita Winkler, Petra Rajh, Matea Radolović, Matija Šajatović, Mia Kravić, Una Ira Cvitić, Nikša Kecman, Lana Lončar, Vasja Šumonja, Elena Belić, Natali Milovan, Angelina Radolović, Melissa Vojnić i Matea Zubić. Izložba se može razgledati do srijede.
Uspješna godina
Osnivač i voditelj ove radionice te voditelj galerije, Hassan Abdelghani, nije skrivao zadovoljstvo konstatiravši da je riječ o uspješnoj godini. Bila su dva paralelna razreda, jedan su činili srednjoškolci, a drugi dame i gospoda, kako ih je nazvao Abdelghani.
Nastava se odvijala u njegovom ateljeu Rojcu i u mračnoj komori. Počelo je s Paolom Orlić koja je održala predavanje uvod u fotografiju odnosno povijest fotografije. Nakon nje došao je Marko Hajdarović koji je govorio o tehnici, a Abdelghani je imao temu Analogna fotografija i dao im temu izložbe.
Abdelghani je htio da polaznici stalno imaju uz sebe fotografski aparat i da zabilježe svoj ili nečiji svakodnevni život, za što su imali mjesec dana. Kasnije je s njima bio u mračnoj komori gdje se svakome posvetio da razvije svoj film, napravi negative i kasnije pozitive. Sa svakim je proveo po par sati, tako da mu je to trebalo dva i nešto tjedna za izradu pozitiva. Nakon toga ih je Đani Celija podučio o svjetlosti u fotografiji i dao im zadatak, te su to odradili digitalno. Igor Zirojević govorio je o arhitekturi u fotografiji i dobili su temu antičke Pule pa su i to fotografirali, a zadnji predavač bio je Luka Pretegiani s temom likovnost u fotografiji. Asistenti su bili Dejan Štifanić i Giordano Cellich.
Otvarajući izložbu, Abdelghani je uputio veliku zahvalu polaznicima Fotoakademije Makina, posebno mlađoj grupi.
- Nedostajat će mi naša druženja i učenja. Jako smo se lijepo družili tri i pol mjeseca u mračnoj komori kada smo izrađivali fotografije i nikad neću zaboraviti ta vaša ozarena lica, puna sreće i zadovoljstva, gdje ste gledali magiju nastajanja fotografije. Hvala na prekrasnom druženju i nadam se da sam vam na neki način odškrinuo neka vrata i uveo vas u svijet magije. Hvala vam od srca, kazao je na otvorenju Abdelghani koji se zahvalio i predavačima i asistentima.
Nebrušeni dijamanti
Izložbu je otvorila i Paola Orlić koja je na radionici nakon uvodnog predavanja o povijesti fotografije na kraju s polaznicima zajedno odabrala fotografije koje na zidovima galerije osim imena autora prate i kratki opisi poput citata iz omiljenih pjesama.
- Bilo je nevjerojatno zanimljivo raditi s mlađom i starijom grupom koji su, da tako kažemo, amateri u fotografiji, ali kad uđete unutra vidjet ćete da ovdje imamo nebrušene dijamante. Ono što Hassan radi već godinama je neprocjenjivo u Puli. Osim što vam otkriva tu magiju fotografije i uči vas onome što se naziva analogna fotografija da vidite kako izgleda cijeli proces, možda čak i bitnije od toga je da okuplja grupe ljudi kojima daje jednu novu perspektivu. Znam da prethodne grupe koje Hassan vodio i dan-danas šeću sa fotoaparatima po Istri i po svijetu i fotografiraju te na neki način drugačije percipiraju stvarnost. To je između ostalo i ono što nazivamo razvojem publike, istaknula je Orlić otvarajući izložbu.
- Dobro se zaustavite ispred svake fotografije, pročitajte što su autori fotografije napisali, negdje ćete imati vrlo kratke reminiscencije na omiljenu knjigu, poeziju ili nešto, ali neki su i vrlo osobno dali nekakva svoja viđenja onoga što su uradili. To je vrlo lijepi doprinos, nije samo subjektivna vizura onoga koji je to radio, nego način da fotografiju čitate na neki poseban način kako je autor to vidio, rekla je Orlić.
- Hassan radi sjajnu školu zato što mislim da ne pruža samo dodatni sadržaj za ljude i za mlade i za stare nego na neki način ljudima daje novu perspektivu. S njima prolazi stvarno sve u vezi analogne fotografije i uče sve o fotoaparatu, oni odlaze u mračnu komoru, razvijaju fotografije, uče i cijeli kemijski proces te im dovodi i vanjske predavače, ali stvarno divno i nekako dirljivo je što su polaznici iz obje grupe jako strastveni oko toga što rade. Ima nekoliko njih koji su izuzetno kvalitetni tako da mislim da ovo je čak i neki način skautiranja nekih novih talenata, razmišlja ona.
Jedna od polaznica je i Una Ira Cvitić koja je jedne večeri došla do galerije i popričala s Hassanom koji joj je rekao za radionicu.
Prije toga se nije bavila fotografijom tako da joj je ovo bio prvi put i kako kaže bilo joj je zanimljivo raditi analogne fotografije i razvijati filmove.
- Bilo je magično. I vrijeme je proletjelo, nisam znala niti koliko je sati prošlo, samo sam se uživjela u cijeli proces, kaže Cvitić kojoj su sve fotografije uspjele, ali nisu sve bile dobre.
Nov pogled na život
Njene fotografije su malo desno od ulaza, prva fotografija je portret njene majke, a druga fotografija je arhitektonska fotografija, fotografija Arene.
- Trebala sam spojiti to dvoje, jer su mi to bile neke najdraže fotografije pa majka predstavlja stvaranje i ciklus života, a amfiteatar predstavlja kao nekakav način stvaranja tijekom života, kaže Cvitić koju je sve to zaintrigiralo tako da očekuje da će se nastaviti baviti digitalnom fotografijom, a vjerojatno i analognom.
Tina Zenzerović doznala je usmenom predajom za ovu radionicu o kojoj se, kaže, već godinama priča po gradu, a pokušala se i prošle godine upisati, no javila se prekasno.
Po obrazovanju usmjerena je u likovnu umjetnost a fotografija joj je bila draga kao nešto čime se bavi unutar svoja četiri zida pa joj je dolazak na radionicu otvorio neke nove poglede, osim te tehničke strane koja joj je bila u potpunosti strana, pogotovo u smislu analogne fotografije.
- Što se tiče umjetničke strane i neke drugog pogleda na samu fotografiju, predavači su bili krasni i svaki od njih je imao neku svoju perspektivu koja nam je stvarno otvorila oči i natjerala nas da hodamo gradom i gledamo kroz kadrove život na neki novi način, kaže Zenzerović koja će nastaviti snimati s analognom fotografijom, a na ovima koje su u Makini poklopilo se jedno obiteljsko putovanje, pokret i promjena lokacije te vjetrovito vrijeme koje je bilo taj dan.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
