hit predstava "TESTOSTERON" 

Prikaz stvarnosti i stereotipa kroz pogled muškarca

| Autor: Mihael Stojanović
(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)


Mala scena Istarskog narodnog kazališta odjekivala je gromoglasnim smijehom u utorak navečer tijekom izvedbe kazališne predstave koja je stara preko dva desetljeća, a koja je u svojoj "rodnoj" Varšavi postala hit 2002. godine. Ova predstava, koja ima i svoju filmsku verziju, proglašena je najboljom suvremenom poljskom komedijom koja je regionalizirana za hrvatsku publiku.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

Ona prikazuje stereotipe, predrasude, šovinizam i mizoginiju na humorističan način, jer svaki od tih aspekata, odnosno svaki od tih glumaca koji je u toj ulozi, ima svoje razloge za potkrijepiti.

Toksičnost, ego i seksualnost

Elementi regionalizacije vide se kada se ističe hrvatski mentalitet, spominju se i parlamentarni izbori, jedan domaći časopis, čak i predsjednik nama susjedne države. Redatelj Saramonowicz nastoji publici približiti prihvaćanje stereotipa, pa čak i u manjoj mjeri predrasude, često ih podupirući kontekstom muške pe

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

rspektive, muškog pogleda prema ženama, muškarčeve patnje, muške toksičnosti, muškog ega i muškaraca kojima je seksualnost neizostavni dio života. Obzirom da u predstavi igra sedam glumaca, svi muškarci, prikazana je isključivo muška perspektiva. Uloge su Ivan Simon kao Kornelije, Enes Vejzović kao Stavros, Matija Gašpari i Ivan Grčić kao Janis, Ivica Pucar kao Buba, Filip Križan kao Tit, Sven Šestak kao Degen, a Hrvoje Klobučar kao Fistać, u režiji Jasmina Novljakovića po poljskom izvorniku.

Samo jedna igrana scena

Publika je naoko prihvatila perspektivu koju predstava pokušava pružiti, što se moglo čuti kroz smijeh i pljesak, posebno kod žena koje su se smijale na stereotipe usmjerenima prema njima. Iako se u predstavi mogu primijetiti elementi mizoginije i šovinizma, sama predstava ima vrlo malo negativnog tona niti joj je cilj ijedan spol prikazati negativan, već samo prikazuje stvarne životne događaje iz perspektive kako ih muškarci doživljavaju, pružajući "back-up" za svoje stavove i ponašanje. Umjesto osude, ukazuje se na to da se treba pokazati empatiju prema njihovim (muškim) uvjerenjima.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

Predstava se otvara scenom u kojoj konobar Tit, čiji lik tumači Filip Križan, ljutito baca mobitel na pod. "Jebe mi se, neću ja tebe moliti (...) nisam takva pizda..." ljutito govori, dok Enes Vejzović, u ulozi Stavrosa, tuče Svena Šestaka, koji glumi Degena. Nedugo nakon toga otkriva se razlog - on je otac nesuđenog mladoženje kojeg je poznata glumica ostavila na vjenčanju, a isti je shvatio da je to zbog gosta iz publike koji je snimao vjenčanje za ženu, koja radi za modni časopis "Gloriju". Stavros u jednoj sceni govori "konobarenje je jedan posao za pičke" u kojoj eklatantno, bez okolišanja prikazuje stereotipni pogled nekih muškaraca na to kako gledaju na muškarce u uslužnom sektoru. Suptilno, predstava prikazuje "prave muškarce", oni piju pravi alkohol i puše prave cigarete. Naime, u dvadesetim godinama prošlog stoljeća u anglosaksonskom svijetu, pušenje je gotovo isključivo "muški sport". U nižoj srednjoj klasi sedamdesetih godina, "muškarac nije bio muškarac" ako bi izašao u izlazak, bez cigarete i ako ne bi pio alkohol.

Neki od stereotipa koje je publika prihvatila jesu da su žene u jednoj sceni prikazane kako su zapravo s muškarcem iz koristoljublja, pa tako glumac izjavljuje: "žene se seksaju da poprave društveni status", "traže moćnog, bogatog muškarca, visoko rangiranog političara", a to upakiraju u to "da traže stabilnost i povjerenje. To je njima komplicirana igra." te ističe kako muškarci ne stupaju u odnose radi prosperiteta već je razlog puno plići, u kojem im je samo izgled bitan.  

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)    

U jednoj sceni žena zove muža te ga provjerava i onda se prikazuje klasično muško laganje, pa ga pita: "kako to da si na zabavi, a ne čujem pjevanje", a onda on govori "'ajde pjevajte" pa prijatelji krenu pjevati Mišu Kovača: "Ako me ostaviš" što još i pogoršava situaciju.

Kasnije prikazuje muškarca i "štrebera" kojeg podučavaju predstavljanju i "uletu" te isti vježbaju; "Ja sam docent Mišković", a njegov "ulet" je "Jesi li čitala kritiku?". Na to jedan od glumaca izjavljuje: "Žena će samu sebe žlicom zaklati." što publika nagrađuje smijehom.

Ovdje su prikazani ekstremni primjeri koji su zapravo komični, a natuknuto je da će istina uvijek isplivati na površinu. Stereotipi postoje zbog sklonosti ljudi prema generalizaciji, no oni mogu biti i korisni i štetni. U ovom kontekstu, prikazani su iz muške perspektive kako bi se osvijestilo njihovo postojanje i utjecaj na smiješan način.

Razrada aktualnih tematika

Predstava spominje "ljude u tranziciji", a kasnije se pojavljuje i grupa "Ksena i domobrani", gdje Fistać (Klobučar) opisuje svoju fazu kršćanskog života, uključujući i klečanje na trgu i molitvu. Nedostaje kontekst, a publika reagira smijehom na te scene. Rodno fluidne osobe su spomenute i prihvaćene, no to je samo načelno dotaknuto, isto kao i skupina ljudi koji mole za čednost, odnosno u predstavi Fistać, ali ta među-tema nije razrađena.

"Ksena i domobrani" predstavljaju novi val neokonzervativizma, što se očituje kroz duhovno-glazbenu manifestaciju koja spominje duhovne kršćanske glazbenike, predstavlja Fistać. Prikazuje se stereotipna slika kršćanskog moralista kao licemjerne individue koja javno propagira moralnost, dok u privatnosti živi raspuštenički život, koji odudara od tih vrijednosti. Fistać se hvali svojim dominantnim odnosima sa ženama, istovremeno promovirajući čednost, javno moleći se na trgu što je kontradiktorno.

"Rodno fluidna" osoba koja je tvorac instalacije "Transmenstrualne pipe" samo se spominje, a ta instalacija uopće nije nigdje na sceni što ju čini u potpunosti nedorečenom.

Likovi se dotiču tema koje bi inače bile podložne kritici u javnosti te su uprizorili publici da svi imamo stereotipe jedni o drugima, a najbolje su predočeni muškarci i njihov svijet kad im se ljubav ne uzvrati, odnosno njihovo ponašanje kad ih partnerica prevari. Može se isčitati i pouka da je važno prihvatiti ljude neovisno o njihovom svjetonazoru. Uspješnost predstave prikazuju reakcije publike i njihov pljesak na kraju.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini