U prostorijama Gradske knjižnice Umag, Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bujština" Umag organiziralo je predstavljanje treće knjige poezije "Zavjet ljubavi" autorice Milunke Medojević, dugogodišnje članice društva.

Mnogobrojnu publiku na početku je pozdravila predsjednica Crnogorskog društva u Umagu Ružica Mitrović Maurović koja je iznijela kratku autoričinu biografiju istaknuvši Bijelo Polje u Crnoj Gori kao mjesto rođenja, ali i rani dolazak Milunke Medojević u Buje, a zatim i Umag gdje i danas živi. Na predstavljanju knjige sudjelovala je i njena lektorica Tatjana Vujić, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta u Umagu.

U samom uvodu Mitrović Maurović je napomenula da je autorica već napisala dvije zbirke pjesama "Srce na dlanu" (2017.) i "Ogledalo duše" (2021.), a naglašeni su i njeni javni nastupi vezani za crnogorska okupljanja i priredbe gdje je često recitirala svoju poeziju.

- Moje pjesme su većinom o domovini, kako onoj pravoj tako i ovoj u kojoj trenutno živim, i naravno o ljubavi. "Zavjet ljubavi" posvećena je 50. godišnjici braka mene i moga Raše s kojim sam nakon udaje došla u Istru, ali u njoj ima i ostalih motiva od prirode, domoljublja, djece do nekih tužnih situacija koje nam donosi svakodnevni život, rekla je na početku pjesnikinja.

Razgovor su često prekidale recitacije pjesama koje su osim autorice izvodili i članovi društva i njene obitelji.

- Tema ove knjige je ljubav u svim njenim oblicima, ali tu ima i suosjećanja i razgovora s prirodom i slika zavičaja. Sve njene pjesme su kao male priče što je odlika epskog pjesništva, a u nekim kao da čujemo gusle i guslara i doista se mogu pretočiti u neke narodne pjesme koje bi se mogle izvoditi uz taj tradicionalni crnogorski instrument, veli lektorica Vujić.

Mnoge pjesme u knjizi su sa posvetom, tako imamo "Domovina u grudima" posvećenu rodnoj Crnoj Gori, dok je "Moj grad Umag" oda trenutnom zavičaju. Autorica je kao najdražu pjesmu istaknula "Posljednji pozdrav" posvećenu Mateju Perišu iz Splita koji je tragično nastradao u Beogradu. Kroz cijelu knjigu se protežu emocije koje je pokazala i sama Medojević pročitavši pjesmu o nesretnom Perišu.