peti svezak "povijesti istre"
Na Kaštelu redstavljena "Povijest Pazinske knežije na temelju isprava"
Ivan Jurković, Ilija Jakovljević, Robert Matijašić, Aldo Kliman i Klara Buršić Matijašić predstavili su djelo (Snimila Leona Teodorović)
U Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, odnosno pulskom Kaštelu u ponedjeljak uvečer održano je predstavljanje knjige autora Camilla De Franceschija pod nazivom "Povijest Pazinske knežije na temelju isprava".
O ovom nezaobilaznom djelu istarske historiografije spomenutog i znamenitog istarskog povjesničara, objavljenom kao V. svezak renomirane edicije "Povijest Istre", na predstavljanju govorili su: mr. sc. Ilija Jakovljević (kao predstavnik nakladnika), dr. sc. Robert Matijašić (redoviti profesor odjela za arheologiju pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli), dr. sc. Klara Buršić – Matijašić (redovita profesorica odjela za arheologiju pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli), dr. sc. Ivan Jurković (redoviti profesor srednjovjekovne povijesti pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli) i Aldo Kliman (urednik knjige).
De Franceschi, intelektualac
U samom uvodu predstavljanja knjige spomenuta ja kratka biografija autora: Camillo De Franceschi bio je sin poznatoga istarskoga povjesničara i sudionika u političkim događajima Istre u drugoj polovici 19. stoljeća, Carla De Franceschija (1809.-1893.), odvjetak karnijskih (furlanskih) doseljenika u središnju Istru, gdje su se smjestili u Gologorici već u 16. stoljeću.
I sam povjesničar, Camillo De Franceschi, rođen 1868. godine u Poreču, započeo je curriculum studiorum u njemačkoj gimnaziji u Pazinu, a potom u Trstu. Poslije završenih studija, 1889., i njega je (kao ranije i njegova oca) zahvatila protuaustrijska iredentistička italofilna politika. Bio je uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu, pa poslije toga nije mogao naći zaposlenje.
Ipak se intervencijom prijatelja i istomišljenika među tršćanskim intelektualcima zapošljava u Gradskoj knjižnici (Biblioteca Civica), odakle 1929. prelazi u pulsku Pokrajinsku knjižnicu (Biblioteca Provinciale), koju je kao ravnatelj vodio do 1944. godine. Poslije Drugoga svjetskog rata preuzeo je i uređivanje časopisa "Atti e Memorie della Società istriana di archeologia e storia patria".
Preminuo je u Veneciji 1953. godine. Camillo De Franceschi ostavio je brojne radove o prošlosti Istre, posebice iz antičkog i srednjovjekovnog razdoblja, među kojima je "Storia documentata della Contea di Pisino" najopsežnije i dalekosežno najvažnije djelo za povijest Istre u srednjem vijeku.
Potom se Ilija Jakovljević osvrnuo na samu srž knjige.
- Pazinska udolina, pupak Istre, toliko je neugodna za jesenskih hladnoća i magli, koliko je i ugodna u zelenoj vedrini ljetnoga doba. Tu zapravo započinje monografija o srednjovjekovnoj i novovjekovnoj povijesti središnje Istre, one političko-upravne cjeline koja je, za razliku od velikog dijela priobalja, bila pod čvrstom feudalnom stegom raznih gospodara, ali nikada Venecije.
To je istovremeno i jedino novije i veće ozbiljno historiografsko djelo o Pazinu, od njegovih početaka do 19. stoljeća, djelo koje obuhvaća i vrlo dragocjene i zanimljive podatke o susjednim naseljima, selima i gradićima, o ljudima i povijesnim zbivanjima, onako kako se nalaze u ispravama. Koliko je sveobuhvatna bila namjera autora da zaokruži cjelinu problema u zemljopisnom i vremenskom pogledu, svjedoče i poglavlja Politička povijest, Uprava, Gospodarstvo i statistika, Utvrda, Uljudba i kultura, Kašteli i gospoštije, Crkvene ustanove.
Pored toga, u knjizi je objavljeno 57 isprava na njemačkom, latinskom i talijanskom jeziku, isprava koje obuhvaćaju razdoblje od 1238. do 1636. godine. Dokumentarnost je svakako jedna od glavnih odlika ovoga djela koje se doslovno temelji na izvorima, jer je autor u pripremanju i pisanju teksta svojedobno koristio ogromnu građu iz arhiva na području Istre, u Trstu i Beču. Djelo je izvorno objavljeno 1964. godine na talijanskom jeziku, a sada se prvi put donosi na hrvatskom u prijevodu dr. Roberta Matijašića i dr. Klara Buršić-Matijašić, te mi je čast biti sudionikom ovog timskog rada, kazao je Jakovljević.
Izvori; isprave, ugovori, politika
Ivan Jurković predstavio je knjigu od stilskih do tematskih i interesantnih značajki.
- Knjiga govori o pazinskoj knežiji, odnosno grofoviji, a kad pričamo o stilu pisanja, iščitavajući taj talijanski, iako ga aktivno ne govorim, meni je to zaista lijep stil pisanja, tečan, prohodan, prihvatljiv i u tom kontekstu, evo, velike pohvale i prevoditeljima. Samo djelo podijeljeno je u sedam poglavlja. Sadrži oko 57 izvora. Spomenuo bih da drugi dio govori više o političkoj povijesti, govori o njezinom nastanku.
U tom se dijelu govori i o nasljeđivanju pazinske knežije, zašto se tako zove i koje prostore obuhvaća. Nakon što je nestala loza Goričkih po muškoj liniji, u konačnici opet ugovorom iz 1374. godine prostor uzimaju austrijski vojvode te tu kreće druga polovica 14. stoljeća. Posebno je interesantan dio u kojem se spominju istarski kašteli, poput Kaštelira, Kožljaka, Momjana, Rašpora, Pietrapelose, Rašpora i ostalih.
Posljednje, sedmo poglavlje knjige govori više o crkvenom ustroju, tu je više riječ o pićanskoj biskupiji, te se spominju samostan sv. Petra u Šumi i samostan Male Braće u Pazinu. Biskupija nije mogla živjeti od vlastitih sredstava, pa se rješenje našlo tzv. gologoričkom povlasticom. To je ujedno i posljednje poglavlje knjige, odnosno, posljednja tema, zaključuje Jurković.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
