EKSKLUZIVNO

ŽIVOT U TRENUTNO "NAJVRUĆOJ" ZEMLJI SVIJETA: Pazinac Denis Ivančić ispričao kako izgleda jedan sasvim "običan" dan u Ukrajini

| Autor: Anđelo DAGOSTIN
Ilustracija

Ilustracija


Na vrhuncu ukrajinsko-ruske krize, u iščekivanju potencijalne ruske invazije, razgovarali smo s biznismenom Denisom Ivančićem iz Pazina koji više od dvije godine neprekidno živi i radi u Ukrajini. Živi u zapadnoukrajinskom gradu Ivano-Frankivsku, a povremeno i u Lavovu (ukrajinski Lviv), no to što se nalazi relativno daleko od ruske granice ne znači da se psihoza rata ne osjeća. 

Kaže da je američka ambasada pozvala sve svoje državljane, a ima ih čak 30.000, da napuste zemlju. I sve zemlje EU-a su učinile isto. Podsjeća da je i hrvatska Vlada pozvala sve hrvatske građane da što prije napuste Ukrajinu.

- U nedjelju sam stigao u Lavov, otišao sam u najveći trgovački centar, ogroman je. Kad sam stigao, sve je bilo blokirano, policija, vatrogasci… Pitam ča je. Dojava da je postavljena bomba, slikovito opisuje ovaj Istranin jedan "običan dan" u trenutno najvrućoj zemlji svijeta.

Ivančić kaže da se radi o psihološkom ratu kojim se želi uspaničiti ukrajinsko stanovništvo.

- Svako toliko negdje imaju dojavu da su postavljene bombe. Prošli tjedan je bilo dojavljeno da je u školi u Lavovu postavljena bomba, pojašnjava nam.

Policija tada po proceduri mora isprazniti takve prostore, istražiti, a to potraje čitav dan. Radi se o psihološkom iscrpljivanju koje ostavlja traga na ljudima. Kod takvih situacija nikad se ne zna kad bi se stvarno moglo raditi o realnoj opasnosti. Vjeruje da su te dojave organizirane.

Postoji li nestašica hrane ili druge robe u trgovinama, pitamo ga.

- Ne, opskrba funkcionira normalno. Kad ne bi razgovarao s ljudima o toj situaciji ili kad ne bi gledao televiziju i novine, ne bi ni primijetio da se tako nešto događa. Trgovine su pune, barovi su puni, restorani su puni, sve normalno funkcionira, odgovara.

Bilo je nekih prognoza da će ruski napad nastupiti kada završe Zimske olimpijske igre u Kini, odnosno nakon 20. veljače, budući da je drevna tradicija da se u vrijeme Igara ne ratuje, a i da se time ne bi time uvrijedili Kinezi koji trenutno figuriraju kao saveznici Rusa.

- To su sve nagađanja. Nitko ne zna kad bi moglo krenuti. Rat se nikad ne najavljuje.Kad budu odlučili, oni će krenuti, smatra Ivančić.

Ako rata i bude, vojni stratezi vjerojatno neće odabrati neki datum koji je lako predvidjet, jer se tada gubi faktor iznenađenja, što je ključno.

- U ratu mora biti iznenađenja da bi se u što kraćem roku napravili veliki gubici na drugoj strani i osvojio što veći teritorij. Tako da su te najave zapravo dio propagande, ali stvaraju veliku napetost u zraku, komentira naš sugovornik.

- Rat između Ukrajine i Rusije zapravo nije ni prestao još od 2014. godine, kada je Rusija preuzela Donjeck i Lugansk (samoproglašene republike, op.n.), te Krim na jugu (aneksija Rusije, op.n.). Taj rat službeno nikad nije završio i zbog tih iskustava kod Ukrajinaca postoji strah da bi se sve moglo ponoviti, smatra Ivančić. 

U srijedu je na televiziji vidio obraćanje predsjednika Volodimira Zelenskog koji je prvi put bio odjeven u vojnu maskirnu odjeću, što dodatno odražava ozbiljnost trenutka.

- Cijeli dan se pričalo samo o tome, redaju su se generali, ministri… Znači da sad kuha maksimalno, napominje Pazinac na privremenom radu u Ukrajini. - Ukrajinci se jako boje da će Putin krenuti i da će početi pravi rat. To je u zraku, kaže Ivančić.

Bojazni za vlastite obitelji čuo je i od svojih ukrajinskih djelatnika koji rade u njegovim firmama u Sloveniji i Hrvatskoj. Boji li se za svoju sigurnost i hoće li situacija eskalirati?

- Kad si stranac nekako misliš da se ipak, u 21. stoljeću, neće ništa dogoditi. Ipak, prije nekoliko dana razgovarao sam s našim veleposlanstvom u Kijevu i oni su mi kazali da je najbolje napustiti Ukrajinu. Teško mi je procijenit hoće li situacija eskalirati. Kad pričam s Ukrajincima, oni mi govore da će doći do napada. Osobno se ne bojim, budući da sam slične situacije prolazio 1991. kao ročnik u JNA. Onda sam 1995. bio u Oluji, tako da meni to nije ništa novo. Nije da sam došao iz neke Švicarske ili Austrije pa da sam zgrožen. Ali i da dođe do rata, meni je tu sat vremena vožnje do poljske granice. Uzmem taksi do granice, a onda kakav autobus, najčešće ide u smjeru Italije i Austrije. Tako da meni osobno ne bi trebao biti nikakav problem, odgovara Ivančić.

Pitamo ga kakva je ekonomska situacija u Ukrajini, ona slovi za jednu od najsiromašnijih zemalja Europe.

- Istina, ali nevjerojatno je kako se brzo razvija. Ivano-Frankivsk, grad od 250 tisuća stanovnika, ima 40 tisuća studenata. Oni dolaze iz arapskih zemalja, Afrike, Indije, kao i Europe, a predavanja su na engleskom jeziku. Uglavnom studiraju medicinu i stomatologiju, nastavlja Ivančić, te dodaje da je u posljednjih 15 godina eksplodirala stanogradnja.

- To je dizalica na dizalici, rade blokove od 5.000 stanova, kaže. - Lavov, Kijev, cijela Ukrajina je jedno veliko gradilište, a jako puno stranaca ovdje otvara firme jer je tržište veliko, 45 milijuna ljudi. Mnogi rade i u inozemstvu, ali ulažu novac u Ukrajinu gdje kupuju stanove, otkriva nam naš sugovornik.

Napominje da su mnogi digitalni nomadi odabrali upravo Ukrajinu za život, ali i da Ukrajina ima jednu od najbržih internetskih veza u svijetu, gotovo savršenu. - Jaka je proizvodnja, tvornica ima mnogo, a auti su im u prosjeku bolji nego kod nas u Hrvatskoj. To govorim za gradove. A kad dođeš u selo, to je potpuna suprotnost. Kao da si došao u Ukotiće kraj Kašćerge. Tamo je vrijeme stalo, kaže Ivančić dodajući da postoji izrazit rast plaća radnika. 

Sve se računa u dolarima, a ne samo u ukrajinskim grivenima. I posluje se u dolarima, za razliku od Hrvatske gdje je legalno poslovanje moguće samo u nacionalnoj valuti, u kunama. Euro baš i ne kotira visoko kao valuta. To je isto naznaka na koga se oslanjaju, pitamo ga.

- Kompletnu kontrolu nad Ukrajinom drži Amerika. I tu je sve američko. Ako kupiš bilo koji uređaj, bilo to mobitel, mikser za kuhinju, svi imaju tri američka priključka za struju. Tako da uvijek moraš kupiti adapter da ga spojiš na struju. Sve dolazi iz Amerike, a američkih automobila da ne govorim koliko ima… Mentalitet je američki, kaže Ivančić.

Dakle, život u Ukrajini cvjeta, mada postoji latentna opasnost?

- Meni je lijepo živjeti u Istri, ali mi je nekako dosadno. U Ukrajini ima puno ljudi, život je na maksimumu, krcati su restorani i barovi po gradovima. Življe je i to mi odgovara, zaključio je Pazinac Denis Ivančić. 

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini