Bio je 23. svibnja 1992. godine, sunčano poslijepodne. Tri blindirana automobila Fiat išla su autocestom od zračne luke u Palermu prema centru grada. U jednom od njih bio je sudac Giovanni Falcone, na mjestu vozača, a kraj njega supruga Francesca Morvillo i pravosudni vozač koji je volan prepustio svom šefu. Sudac je vozio jer je njegovoj supruzi uvijek mučno u autu, pa treba sjediti na prednjem sjedištu. Oni koji su poznavali suca kažu da je u nekim stvarima bio jako staromodan, pa naprosto nije mogao pristati na to da mu supruga, sama, sjedi naprijed, a on otraga.

Odjednom, automobil kojeg vozi karizmatski sudac usporava. Falcone je izvadio ključeve od službenog vozača i zamijenio ih svojima. Posljednji od tri automobila usporava, u njemu su Gaspare Cervello i Paolo Capuzzi. I baš tada, eksplozija. Poput vulkana, asfalt se diže, automobil sa sucem leti u zrak. Iz trećeg automobila izlaze ranjeni, okrvavljeni ljudi. Usred asfalta duboka rupa, krater.   Mrtvi su sudac Falcone, njegova supruga i trojica pravosudnih policajaca iz pratnje, Antonio Montinaro, Vito Schifani i Rocco Dicillo. Sat na ruci Falconeove supruge stao je točno u 17.58 sati.

Italija je u šoku, mafija je uklonila suca koji im je ulijevao strah. U predgrađu Palerma dogodio se prevrat u borbi pravde i zločina. U odvodnom kanalu mafijaši su, znajući gdje će se sudac i njegova pratnja kretati, postavili bombu od pola tone eksploziva. Za najpoznatijeg talijanskog istražnog suca to je bio kraj. Mafijaši, okrutni i moćni, saznali su planove gdje će Falcone ići. Kasnije će istraga otkriti neke detalje kako je došlo do atentata, ali nikada do kraja. Tadašnji gradonačelnik Palerma Leoluca Orlando je rekao: "Ako mafija ubija suca Falconeovoga ranga, ona zna da unutar državnog aparata postoji netko tko ju štiti. Mafija je protiv države, ali ona je istovremeno i u samoj državi. Ona je protiv banaka i radi u bankama. Ona je protiv crkve i unutar crkve, ona je protiv društva i unutar društva".

Krenula je istraga, a nedugo poslije ubijen je i sudac Paolo Borsellino. Talijanska javnost bila je krajnje uzbuđena, ogorčena i tražila je energičnu bitku protiv mafijaša. Na Siciliju je upućena vojska, čak 12.000 vojnika koji su trebali uvesti red. Svašta je isplivalo, pa i to da gotovo nije bilo područja života u koji mafija nije umiješala prste. Drmali su školama, poduzećima, dućanima. Tko bi odbio platiti reket, bio je na udaru mafijaša.

A onda su, malo po malo, počele padati mafijaške glavešine u Palermu. Većina je završila u zatvoru, pod raznim optužbama. Ali mafija nije nikada do kraja pobijeđena, a nije ni sada. Mijenja taktiku, metode, a sestra ubijenog suca Maria Falcone osnovala je zakladu koja se bori protiv mafije.

- Da je on imao podršku države i društva, umjesto da ga se obasipa zavišću, predbacivanjima i sumnjama, što bi bilo? Moje je pitanje: gdje bismo bili sada? Možda bi Cosa Nostra doista bila pobijeđena, smatra Maria Falcone.

Od tada do danas, u tih trideset godina, načitali smo se i naslušali o mafiji. Snimljeni su i brojni filmovi, a mafija je svoje krakove pustila po cijelome svijetu. Kako bi neki od bosova završio u zatvoru, dolazio je novi i tako je i danas.

- Pitanje mafije kao da je nestalo s vladinog dnevnog reda, iz oporbenih rasprava. Čini se da je mafija nestala. Ali upravo je suprotno. Prvi koji je ukazao na financijsku, a ne samo krvavu mafiju bio je Falcone. Danas mafija ne znači samo iznudu, prijetnju, ubojstvo, drogu. Danas mafija znači tvrtke ispražnjene i ponovno useljene radi pranja novca, poduzetnike poražene nepobjedivom konkurencijom jer se temelje na nedopuštenoj dobiti, velika djela napravljena za uštedu novca na koži građana, piše vodeći talijanski list ”Corriere della Sera”.

Sudac Falcone postao je ikona u borbi protiv mafije i to je i dan, danas. Amerika je u to vrijeme poručila: ”Falconeova je smrt duboki gubitak za Italiju, ali i za Sjedinjene Države i cijeli svijet”. Mnoge od afera koje je talijanski istražni sudac otkrio vukle su korijene i preko Atlantika. Da nije bilo njega, ne bi bili osuđeni i mnogi mafijaški šefovi diljem Amerike. FBI je prije devet godina u Washingtonu otvorio ”Galeriju Giovanni Falcone” kako bi se naglasila ”neumoljiva odlučnost koja je nadahnula milijune ljudi u nadi da će pravda i poštovanje zakona jednog dana prevladati protiv kriminala i terorizma”.

Talijanski predsjednik, ugledni Sergio Mattarella kazao je jučer da je Falcone dokazao da mafija nije nepobjediva.

- Prošlo je trideset godina od onog strašnog 23. svibnja kada se činilo da je povijest naše Republike stala kao da je uništena bolom i strahom. Zaglušujuća tišina nakon neviđenog krika zapravo predstavlja dezorijentaciju koju je zemlja osjetila pred onom neviđenom zasjedom, rekao je predsjednik u Palermu, gradu gdje i on rođen.

- Ali, dogodilo se suprotno od onog što su počinitelji napada zamislili u odnosu na početni gubitak, uslijedila je neposredna reakcija institucija. Naša se demokracija suprotstavila snagom instrumenata pravne države, dok je građansko društvo koje nije prihvaćalo šutke trpjeti to poniženje poticalo rad istražitelja, rekao je Mattarella.

On se prisjetio tih dana 1992. godine, kada su mnogi Falconeu postavljali nogu da ne uspije u svom hrabrom naumu da se suprotstavi moćnoj mafiji koja je kupovala suce, političare i bila infiltrirana u cijelo društvo. Falcone je uspio u nemogućem, mafija ga se bojala. Sudac je govorio: "Nije važno utvrditi boji li se netko ili ne, nego znati kako živjeti sa svojim strahom i ne biti pod utjecajem njega”. Ali ni kroz pravosudni sustav Falconeu nije bilo lako, mnogi su ga kočili, onemogućavali mu istrage. Potkupljeni su mediji pisali protiv suca koji se tog dana kada je ubijen vraćao iz Rima sa suprugom, s kojom je večer prije bio na romantičnoj večeri. Razgovarali su o odmoru koji nikako nije bio realiziran zbog mnogobrojnih sučevih obaveza.

Još od 1979. godine kada je počela Falconeova borba protiv mafije bilo je malo slobodnog vremena, stalno su stizale vijesti da je netko ubijen. Baš ta posljednja večer u Rimu kao da je bila kratki predah od strahota.

Dan prije nego što će biti ubijen Falcone je bio dobro raspoložen, obavio je neke poslove, a imao je i vremena voditi duže razgovore sa suprugom, koja je bila sutkinja. Pratnja je uvijek inzistirala da putuju odvojenim letovima, ali oni su to odbijali. Prije nego što je poletio za Palermo Falcone je rekao nekolicini novinara: ”Znam da moj život ne vrijedi ni gumba na ovoj jakni”. Supruga mu je na to ljutito rekla: ”Što to govoriš, tvoj život je za mene sve?!”.

A onda je eksplozija prekinula i njen i njegov život. Na mjesto strašne katastrofe došao je i fotoreporter Massimo Sestini koji je snimio dramatične fotografije na kojima se vidi potpuno uništen autoput.

- Bio sam u Giannutri na odmoru sa suprugom i kćeri kada me nazvala pariška agencija za koju sam radio. Rekli su, idi u Palermo. Stigao sam navečer i shvatio da je potrebno vidjeti taj masakr odozgo jer bi razorena autocesta dočarala dramatičnost događaja i veličinu kratera koji je nastao. Ušao sam u privatni helikopter, platio pilotu milijun i pol lira, rekao da me doveze do krajnjih granica i zamolio ga da s letjelice skine vrata. Dok sam snimao osjećao sam se kao da umirem, vidio sam mnogo loših stvari, ali nikad nešto tako kroz objektiv, posvjedočio je Sestini.

Povezane vijesti

• Nedelišće: Sin nožem ubio majku
• Lipik: Sjekirom ubio suprugu
• Novo mafijaško ubojstvo u Crnoj Gori