DESNICA PREUZIMA VLAST

Analiza: Giorgia Meloni sastavlja novu talijansku vladu. Spominju se imena koja će podići veliku buru

| Autor: Jurica Körbler
Tajani, Meloni, Salvini (EPA)

Tajani, Meloni, Salvini (EPA)


I dok buduća premijerka Giorgia Meloni sastavlja vladu koja bi se svidjela Talijanima, ali i Europi, na listi onih koji žele ministarska mjesta su i Matteo Salvini i Antonio Tajani.

"Onaj" Tajani, kojeg se Hrvati itekako sjećaju dok je vedrio i oblačio u Europskom parlamentu, a sanjao o povratku Istre, Rijeke i Dalmacije. Kako sada stoje stvari, Tajani bi želio biti ministar obrane, a u okolnostima kada se Europa sve više zaokuplja ratnim bubnjevima to mjesto postaje izuzetno važno.

Treba podsjetiti kakvu je gužvu izazvao Tajani kada je u Bazovici govorio o talijanskoj Istri i Dalmaciji, a ubrzo nakon toga pokušao demantirati sam sebe.

- Netko je moje riječi protumačio kao pokušaj teritorijalnog revanšizma, a to apsolutno nije bila moja namjera. Samo sam se prisjećao, jer sam Talijan, tolikih mrtvih koji su ostali izvan moje države diljem svijeta nakon Drugog svjetskog rata. Nisam time mislio uvrijediti niti Hrvate, niti Slovence, niti bilo koga drugog. Samo sam se prisjećao mrtvih i tolikih talijanskih obitelji koje je Drugi svjetski rat uvelike obilježio, kazao je Tajani.

Govoreći o žrtvama Tajani, nažalost, nije spomenuo i hrvatske žrtve pod talijanskom okupacijom, ili ih je minimizirao. A nije ostalo samo na tome. Kao šef Europskog parlamenta pohvalno je govorio i o Mussoliniju, jer je izgradio ceste.

- Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija, živjeli esuli, živjele vrijednosti naše domovine, završio je svoj govor nedaleko od Trsta, da bi koji dan kasnije tvrdio da smo mi u Hrvatskoj sve to krivo shvatili.

Krivo ili pravo, shvatili smo i tada da u Italiji postoje oni koji sanjaju vraćanje u prošlost i to onu crnu, fašističku,
krvavu. Shvatili smo i to da su mnogi od njih presvukli odijela i sada su u europskom ruhu, ali mentalno nisu
otišli mnogo dalje od svojih uzora iz Mussolinijevih dana. I sada, toliko godina kasnije, jedna stranka koja ima
profašističku prošlost, poput Braće Italije, sastavlja vladu, a Antonio Tajani mogao bi biti važan igrač u
timu.

Meloni šuti nakon izbornog trijumfa, osim što je na Twitteru poslala poruku Volodimiru Zelenskom da može
računati "na našu lojalnost za potporu ukrajinskom narodu". Izrazila je i spremnost za suradnju čestitarima,
poput britanske premijerke Liz Truss, češkom premijeru Petru Fiali i drugima.

- Želim vladu s političkim ličnostima visokog profila, neprikosnovenim ljudima koji neće stvarati probleme. Pogotovo da ne vode bespotrebne polemike, kaže Meloni, svjesna da si ne može priuštiti krive korake. Pogotovo ne one koji bi loše odjeknuli u Bruxellesu iz kojeg u Rim stižu značajni novci. Bez kojih bi i vlada Giorgie Meloni brzo otišla u zaborav.

Baš zbog toga buduća premijerka, prva žena na tom položaju, treba biti krajnje oprezna i s političarima poput Antonija Tajanija. On ima, bez sumnje, bogato političko iskustvo, bio je dugo godina u Bruxellesu, dobro poznaje europsku politiku, ali njegove zapaljive izjave usmjerene prema susjedima svakako nisu preporuka da će takvi kadrovi uživati i ugled u Europi kojoj više nego ikada treba jedinstvo. A ne neostvareni snovi koji bi vratili prošlost u najgorem scenariju.

A upravo je Tajani bio među prvima koje je primila šefica Braće Italije.

- Trebaju nam prestižni ministri, spremni smo ponuditi stručnost, rekla je nakon tog susreta kada je i predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen uputila poruku da će sastaviti vladu sa proeuropskim političarima. A u toj vladi, bez sumnje, teško se može naći mjesta za Mattea Salvinija, ako i Tajani prođe. A to znači da premijerku čekaju politički obračuni na samom početku mandata, jer Salvini svakako želi biti
dio njenog tima. Ambicija je Salvinija da se vrati u Ministarstvo unutarnjih poslova, ali Meloni se protivi tome.
Zna da je to vatra koja bi se brzo pretvorila u požar, a otpor bi došao i od predsjednika države. Ne treba
govoriti kakva bi bila europska reakcija na povratak Salvinija u sam vrh talijanske politike.

Zanimljivo viđenje talijanske političke scene dao je ugledni kardinal Camillo Ruini, koji ima 91 godinu, a bio je
vikar Rima u vrijeme pontifikata Ivana Pavla II i Benedikta XVI. Na pitanje je li očekivano da prva žena
premijerka dolazi s desnice, a ne ljevice Ruini kaže da nije.

- Očekivao sam to kad sam vidio uspon Giorgie Meloni. Na ljevici mislim da danas nema žene od velike političke važnosti. Za mene je Meloni "tvrda" osoba, kako kažu u Rimu. Ključ njenog uspjeha su jasnoća i dosljednost. Djelovala mi je vrlo pronicljivo, brzo uviđa probleme, rekao je kardinal.

Ipak, Ruini upozorava da će Meloni morati još mnogo učiti, jer nema iskustva u samoj vladi. Smatra da je važno da Meloni, u iznimno teškoj situaciji za Italiju i Europu, izabere prave ministre. Na pitanje postoji li strah od obnove fašizma, kardinal kaže: "Nadam se da će Meloni uspjeti otkloniti tu zabrinutost i da će zastupati one umjerene, a ne ekstremnu desnicu".

Za drastične promjene u Italiji priprema se i opozicija, a Mario Draghi, koji je po mnogima uspješno vodio zemlju, kaže da će podrška ovisiti o tri stvari. Na prvom mjestu je odnos prema ratu u Ukrajini i pomaganju ukrajinske strane, lojalnost NATO-u i kontroliranom trošenju novca, što znači da dug neće značajno porasti i poletjeti u nebo. Zapravo su to i uvjeti da Europa nastavi s podrškom Italiji, koja je ekonomski uzdrmana i svaki novi potres mogao bi dovesti do katastrofalnih posljedica. Bruxellesu najmanje trebaju nove turbulencije u obitelji, a Palazzo Chigi treba dati svoj doprinos da osovina Bruxelles - Pariz - Berlin funkcionira besprijekorno.

Međutim, tu se javljaju nove teškoće, jer su mnogi Talijani već nervozni zbog sankcija Rusiji koje su se Europi vratile kao bumerang. Tek slijedi teška zima, pa će mnogi u Italiji tražiti preispitivanje odnosa prema europskim sankcijama. I to ne samo u Europi.

Na oprezu su i europski pučani koji polako gube snagu i prepuštaju dominaciju tvrdoj desnici. Novi
pakt pučana i desnih konzervativaca je više nego potreban da bi Europska pučka stranka mogla dominirati na
sljedećim izborima koji se približavaju. Ne dođe li do toga, nije isključen ni scenarij da će se desnica podijeliti i međusobno obračunavati, a to je i prilika za posustalu europsku ljevicu. Za sada, euroskeptici slave
Meloni, a Bruxelles pozorno čeka što će se dogoditi.

Čekamo i mi u susjedstvu, nadajući se da velikih promjena neće biti. Najmanje što Hrvatskoj treba jest da se zaoštre odnosi sa susjedom s kojim smo imali i sada imamo odlične odnose. Na provokacije smo i do sada navikli, bit će ih i u budućnosti, ali ako to nije dio strategije vladajućih, neće biti problema. Ako, međutim, nova vlada zauzme neke druge standarde u vanjskoj politici, koji bi otvorili i bolna pitanja iz prošlosti, moguća su i iznenađenja.

Hrvatski državni vrh se ne izjašnjava, jer i nema potrebe za tim. Ali itekako ima potrebe budno pratiti što će se dalje događati kod susjeda, a prvi test bit će sastav nove vlade. S Tajanijem ćemo se vjerojatno morati "pomiriti", ali nikako ne i sa stavovima koje je prije znao izreći.

Stara priča o Istri, Rijeci i Dalmaciji ponovo bi mogla uzburkati duhove, ali i potvrditi povijesnu istinu - da nije bilo Titovih partizana, već Pavelićevih izdajnika, tko zna kako bi danas izgledala Hrvatska.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini