Srbiju je pogodila nova žestoka politička afera koja se, po sve snažnijim tvrdnjama predstavnika tamošnje vladajuće Srpske napredne stranke, pretvara u potencijalni državni udar protiv predsjednika Aleksandra Vučića. Iako sam Vučić Božić po julijanskom kalendaru ovih dana provodi u miru manastira Hilandar na grčkom otoku Atosu, njegovi stranački suradnici, mediji i organi sigurnosti neprekidno pune beogradske medije informacijama da je otkrivanje prisluškivanja predsjednika Vučića bilo zapravo otkriće mogućeg državnog udara protiv aktualne vlasti.

Sam predsjednik Srbije Vučić još je prije nekoliko dana na TV Pinku kazao je da je prisluškivan „najmanje godinu i pol dana“ te da mu je otprilike poznato i tko ga prisluškuje. Kao objašnjenje nije naveo pritisak inozemnih službi nego podatak da njegove razgovore slušaju pripadnici srbijanske obavještajne zajednice.

- U svom posjedu imam dio svojih prisluškivanih razgovora, ako mislite da treba postojati veći dokaz, recite koji je to dokaz. Ja čuvam te razgovore i nikad ih neću dati jer neću rušiti svoju državu. Nama ta priča uopće nije potrebna, ali to govori da nisu svi zaslužili značku koju imaju. Nadležni će ispitati, ali mi imamo toliko sigurnosnih izazova da mi to nije neki veliki problem, izjavio je Vučić.

Predsjednik Srbije ubacio je u javnost svoju obavještajnu aferu u trenucima kada su glavne političke teme u Srbiji imenovanje kandidata Srpske napredne stranke za izbore 2022. godine – kada se očekuju paralelni predsjednički i prijevremeni parlamentarni izbori – te daljnja militarizacija društva uvođenjem obaveznog vojnog roka koji bi trajao od četiri do šest mjeseci.

Vučić je potaknuo političare svoje stranke, poput predsjednika skupštinskog Odbora za pravosuđe Vladimira Đukanovića da ustvrde da je prisluškivanje predsjednika „apsolutno pokušaj državnog udara“ što se mora raščistiti „do kraja da bi se utvrdio nalogodavac i motiv“. Đukanović je naveo da je „prema informacijama koje ima ogroman broj ljudi stavljen na mjere bez ikakvog razloga da bi se prisluškivali Vučić, njegov brat, obitelj, kada budu u kontaktu sa njima“, kao i da očito postoji „paralelna struktura“ u policiji.

- Ovo traje godinu i po dana, da li je neko procesuiran od tih ljudi koji su stavljeni na mjere, ustvrdio je Đukanović i naveo da je i on prisluškivan za vrijeme ranije vlasti, kad je bez osnova „vođen kao ekstremista“.

Ministar obrane Nenad Stefanović je u intervjuu agenciji Sputnjik ocijenio da je prisluškivanje apsolutno nedopustivo i to ne samo predsjednika nego bilo koga za koga ne postoji sudski nalog te da je nedopustivo da se „jedan broj ljudi koji rade u službama sigurnosti na takav način ogriješi o svoju funkciju“.

Mediji su već zaključili da su odgovorni za prisluškivanje predsjednika Vučića i kruga ljudi oko njega u specijalnoj jedinici Uprave kriminalističke policije, na što je ministar obrane Stefanović komentirao - „ostavljam taj posao tužilaštvu“. On nije potvrdio da se, zapravo, radi o političkom obračunu u vrhu vladajuće Srpske narodne stranke. Dio javnosti, kako prenosi dnevni list Danas, smatra da se ipak radi o umjetnoj aferi.

- Teško je u ovom trenutku procijeniti koliko je autentična teza da je predsjednik Republike više od godinu dana bio prisluškivan. Može biti točno, ali i ne mora, rekao je Predrag Petrović, programski direktor Beogradskog centra za sigurnosnu politiku koji je podsjetio na slične afere o ugroženosti predsjednika Vučića i njegovog smještanja u ciljnike inozemnih obavještajnih službi.

- Mi nikada nismo imali efikasne istrage i sudske postupke nakon plasiranja ovih afera. Najkonkretniji slučaj je bio pronalazak oružja u Jajincima, gdje je tužilaštvo zbog nedostatka dokaza odustalo od kaznenog postupka. Sudeći prema tome, sklon sam vjerovati da će slično biti i s ovom aferom i da je u pitanju nastavak narativa o ugroženosti predsjednika, objašnjava Petrović i dodaje da predsjednik Republike po automatizmu predstavlja najatraktivniju metu za prisluškivanje i u drugim zemljama, ali u Srbiji još više jer se najbitnije odluke donose na jednom mjestu.

List Novosti, blizak vojnoj tajnoj službi, navodi da Sektor unutarnje kontrole MUP-a Srbije već neko vrijeme vodi istragu o navodima Aleksandra Vučića te ističe da je istraga „strogo zatvorena“ i da se provode određena saslušanja. To je za televiziju Prva potvrdio je i ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin tvrdeći da će doći do istine, a da će pravosudni organi raditi svoje.

Momir Stojanović, bivši direktor Vojnobezbjednosne agencije (VBA), nije iznenađen novom aferom u vrhu srbijanske politike i sigurnosnih službi.

- Sektor sigurnosti rascjepkan je na niz institucija koje jedna s drugom nemaju dodirnih točaka. Većina ljudi zna za BIA, VBA i VOA, ali malo njih zna da i druge institucije imaju odjeljenja koja imaju ovlasti za provedbu posebnih istražnih metoda kao što su Uprava carina, Porezna uprava, Uprava za sprječavanje pranja novca, Ministarstvo unutrašnjih poslova… Praktično je svaki ministar želio za sebe privatnu službu koja će mu prikupljati podatke. Najveći problem sa tim jest što su te službe politički instrumentalizirane i upletene u političke sukobe, navodi Stojanović.

Slučajevi prisluškivanja najviših političkih dužnosnika nisu rijetkost ni u Srbiji, a ni u zemljama regije. Kada je Srpska napredna stranka 2012. godine osvojila na vlast, tadašnji predsjednik Tomislav Nikolić je tvrdio da su on i Aleksandar Vučić bili prisluškivani. „Toma grobar“ – kako su opozicijski mediji nazivali tadašnjeg srbijanskog državnog poglavara – nije imenovao tko ga je prisluškivao, ali u javnosti se pojavila informacija da je prisluškivanja naložio tadašnji načelnik Uprave krim policije Rodoljub Milović. Dvije godine kasnije, krijumčar kokaina Darko Šarić optuživao je Milovića za namještanje dokaza, ali istrage o tim slučajevima nisu provedene. Ipak, do smjene načelnika policijskih uprava, među kojima i Rodoljuba Milovića, došlo je 2014. godine. Zanimljivo je podsjetiti se i da tvrdnje o prisluškivanju Aleksandra Vučića nisu novost. U kolovozu 2019. godine Vučić je, također na TV Pink, izjavio da su ga tajne službe Srbije pratile 25 godina te je na televiziji čitao dokument s oznakom „državna tajna.“ Prije toga, u studenom 2014. godine zastupnik direktora Vojno-bezbjednosne agencije (VBA) brigadni general Petar Cvetković rekao je da je u beogradskom hotelu Crown plaza, u prostoriji u kojoj je tadašnji premijer Aleksandar Vučić trebao imati sastanak, pronađena neprijavljena kamera koja je snimala i zvuk.

U srpnju 2019. godine tadašnji ministar policije Nebojša Stefanović izjavio je da je Vučić u kontinuitetu bio prisluškivan od 1995. godine, zatim ponovo od 2000. do 2003. godine te ponovo od 2007. do 2012. godine. U to vrijeme Vučić je bio opozicijski političar, a tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić, šef Socijalističke partije Srbije i aktualni predsjednik Skupštine Srbije, potvrdio je da je o tim prisluškivanjima zatražio istragu. Zoran Živković, predsjednik Vlade nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića potvrdio je da je Vučić bio prisluškivan u policijskoj akciji Sablja u okviru istrage Đinđićeva ubojstva. On je tvrdio da je Vučić prisluškivan zbog komunikacija s pripadnicima beogradskog podzemlja.

I aktualna afera s prisluškivanjem predsjednika Srbije Aleksandra Vučića povezuje se u nekim medijima s aferom Jovanjica u kojoj je srbijanska policija otkrila nelegalnu proizvodnju i distribuciju narkotika.

Naravno, sam Vučić kaže da je postao meta prisluškivanja zbog toga što Srbiju u 2021. godini čekaju teška vremena te zbog pritisaka inozemne zajednice glede međusobnog priznanja s Kosovom te položaja Republike Srpske u BiH.

Povezane vijesti

• Vučić najavio razgraničenje BiH i Srbije
• Vučić: Vojska Srbije napreduje koracima od sedam milja, vojni proračun u 2019. milijardu eura
• Vučić: Srbi i Hrvati različito o prošlosti, ali moraju drugačije o budućnosti