u pritvorskoj bolnici
Umro je ratni zločinac Ratko Mladić, osuđen za genocid u Srebrenici
(Foto AP/Sava Radovanović)
Nekadašnji zapovjednik vojske bosanskih Srba i haški osuđenik Ratko Mladić preminuo je u 84. godini, objavila je u četvrtak Radio-televizija Srbije.
Ratko Mladić, koji je osuđen pred haškim sudom (ICTY) za genocid u Srebrenici i druge zločine tijekom ratnih sukoba u BiH 90-ih godina, od 2024. se nalazio u pritvorskoj bolnici i bio pod palijativnom njegom zbog teškog zdravstvenog stanja.
Slijednik haškog tribunala (MICT) je više puta odbio zahtjeve da bude Mladić pušten na privremenu slobodu radi liječenja u Srbiji.
Vijest o smrti potvrdila je njegova obitelj, piše Euronews Srbija i prorežimski mediji.
Mladićevo se zdravlje znatno pogoršalo nakon što je pretrpio nekoliko moždanih udara. Njegova obitelj i liječnici više su puta upozoravali na teško stanje i tražili da ga se pusti na slobodu radi liječenja, no nadležna tijela u Haagu odbila su sve takve zahtjeve.
Datum i mjesto sprovoda bit će objavljeni naknadno.
Jedan od najgorih monstruma 20. stoljeća
Ratko Mladić rođen je 1943. godine u bosanskom selu Božinovci, oko 70 kilometara južno od Sarajeva, na području koje je tada bilo dio Nezavisne Države Hrvatske. Rođen je u partizanskoj i komunističkoj obitelji, a njegov otac poginuo je u jednoj od posljednjih bitaka u Drugom svjetskom ratu. Mladić je odlučio krenuti njegovim stopama pa je upisao vojnu školu u Beogradu.
Njegove su vojničke sposobnosti prvi put bile na kušnji na samom početku raspada Jugoslavije, kada ga je Jugoslavenska narodna armija (JNA) u proljeće 1991. poslala u Hrvatsku da pomogne lokalnim srpskim pobunjenicima u gradu Kninu, koji je tada bio srpsko uporište.
Do trenutka kada je Mladić imenovan zapovjednikom 9. korpusa JNA u Kninu u lipnju 1991., teritorij je već bio odsječen od ostatka Hrvatske jer su pobunjeni Srbi, koji su 1990. proglasili samostalnost autonomnog teritorija Krajine, blokirali ceste oko grada.
Mladić je inzistirao da nije na strani nijedne etničke skupine, te je Radioteleviziji Srbije (RTS) rekao: "Služim Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji sa svojom braćom oficirima, kako bih zaštitio sve nacionalnosti i nacije", piše Index.
Napad na Kijevo
U kolovozu 1991. naredio je napad na obližnje selo Kijevo kako bi uklonio blokadu srpskih naselja od strane hrvatskih snaga. "U Kijevu smo pucali na legitimne vojne ciljeve. Nismo gađali niti jednu kuću samo zbog uništenja", rekao je novinarima nakon toga.
No hrvatsko tužiteljstvo smatralo je suprotno. U srpnju 1992. županijski sud u Šibeniku osudio je Mladića na 20 godina zatvora zbog napada na Kijevo, koji je selo ostavio u ruševinama. Prema Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY), napad je označio trenutak kada je JNA, pod Mladićevim zapovjedništvom, otvoreno zauzela srpsku stranu u sukobu.
Nakon što su jugoslavenske trupe zauzele selo, došli su lokalni Srbi i preuzeli kontrolu. Taj se model potom koristio diljem bivše Jugoslavije tijekom ratova koji su uslijedili - u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
Milošević ga postavio za glavnog stratega
Sljedeće godine počele su borbe u Bosni i Hercegovini, a mnogi časnici, bosanski Srbi, napustili su JNA i prešli u novoosnovanu Vojsku Republike Srpske. Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević u to vrijeme nije želio da ga se doživljava kao agresora, pa je umjesto slanja vlastitih trupa odlučio opskrbiti vojsku bosanskih Srba oružjem i ljudstvom, a Mladića postaviti za glavnom vojnog stratega.
"Kad sam preuzeo svoju dužnost, stavio sam si u zadatak okupljanje ljudi i uspostavljanje zapovjedništva i stožera. Odmah sam znao da će se tamo dogoditi veliki povijesni događaj", rekao je Mladić za beogradski magazin NIN.
Adam Weber, jedan od tužitelja u Mladićevom slučaju od 2012. do 2017., kaže da je Mladić izabran jer ga je vodstvo bosanskih Srba smatralo "čovjekom koji je upravo izveo određene akcije etničkog čišćenja u Hrvatskoj".
Desna ruka vojskovođe bosanskih Srba, danas pokojni general-pukovnik Manojlo Milovanović, rekao je Haaškom sudu 2013. godine da je dan prije izbijanja rata Mladić upozorio svoje političko vodstvo na mogućnost počinjenja genocida u planiranom zauzimanju teritorija.
"Ljudi, ovo je genocid"
Milovanović je posvjedočio da je Mladić u svibnju 1992. čelnicima bosanskih Srba rekao: "Ne možemo etnički očistiti, nemamo sito za prosijavanje kako bismo ostavili samo Srbe, a drugi otišli... Ne znam kako će politički vođe bosanskih Srba, gospodin Radovan Karadžić i gospodin Momčilo Krajišnik to objasniti svijetu. Ljudi, ovo je genocid."
Pod Mladićevim zapovjedništvom, vojska bosanskih Srba širila je strah i smrt - Sarajevo je granatirano više od tri godine, a gradovi poput Foče, Prijedora i Višegrada očišćeni su od bosanskih muslimana.
Mladić svoje vojne kampanje nikada nije vodio u tajnosti, a često je dopuštao televizijskim kamerama da ga snimaju kako šeta po visovima iznad Sarajeva tijekom opsade grada. Civilno stanovništvo je sustavno granatirano i bilo na nišanu snajperista, a nedostajalo je hrane, vode i struje.
U audiosnimci koja je puštena na njegovom suđenju, Mladić je zapovjedio granatiranje dijelova Sarajeva. "Granatirajte Velušiće i Pofaliće jer u tim naseljima nema mnogo Srba", naredio je 28. svibnja 1992. pogrešno izgovarajući sarajevsko naselje Velešići.
"Ispalite salvu na Baščaršiju"
"Granatirajte oko Dobrovoljačke ulice i tamo gore oko Humske ulice i Đure Đakovića. Možete li granatirati Baščaršiju? Ispalite salvu na Baščaršiju. Držite zgrade predsjedništva i parlamenta pod izravnom vatrom. Pucajte polako, u intervalima, sve dok vam ne naredim da prestanete", govorio je Mladić.
Te su noći mnoge zgrade u središtu Sarajevu bile zapaljene. U nekoliko sati više od 100 ranjenih ljudi dovedeno je u gradske bolnice. Oni koji su ostali u opkoljenom gradu sjećaju se mjeseci provedenih u strahu, jer ljudi su ubijani dok su stajali u redu za vodu i kruh ili trčali preko mostova pod snajperskom vatrom. Granatirane su bolnice, muzeji i knjižnice.
"Ja samo branim svoj narod"
Mladić se nije pokajao. "Ja samo branim svoj narod", rekao je u mnogim prilikama tijekom rata. Na suđenju je koristio istu argumentaciju.
No Weber je tvrdio da je zapovjednik vojske bosanskih Srba bio "ključan za stvaranje cjelokupne strategije etničkog čišćenja koje se dogodilo u cijeloj Bosni i Hercegovini, a bio je također itekako uključen u operativnu razinu i provođenje te strategije sa svojim glavnim zapovjednicima".
"A to što je često bio vidljivo prisutan na terenu tijekom samih operacija, dalo mu je vrlo praktičnu razinu sudjelovanja na taktičkoj razini u provođenju operacija", dodao je Weber.
Mladić je bez razmišljanja priznao da su ofenzive glavna metoda njegova načina ratovanja: "Moj je cilj jednostavan - zaštita srpskog teritorija i ljudi koji tamo žive vjekovima."
U srpnju 1995., samo nekoliko mjeseci prije završetka sukoba u Bosni i Hercegovini, Mladićeve snage zauzele su Srebrenicu na istoku zemlje, koju je UN dvije godine ranije proglasio "zaštićenom zonom".
Mladić je u Srebrenicu stigao s osmijehom na licu, čestitajući vojnicima koji su ga dočekali na ulicama napuštenog grada. Kamere su snimale generalovo kretanje, a televizija bosanskih Srba izvještavala je o "oslobađanju" grada iz kojeg su bježali deseci tisuća Bošnjaka.
"Evo nas u srpskoj Srebrenici"
"Evo nas u srpskoj Srebrenici 11. srpnja 1995. Uoči još jednog velikog srpskog svetog dana, dajemo ovaj grad srpskom narodu. Napokon je došlo vrijeme da poravnamo račune s Turcima prvi put nakon ustanka protiv osmanske vlasti", rekao je Mladić u kameru.
Slijedilo je masovno ubijanje nekoliko tisuća muškaraca i dječaka, koje su kasnije optužnice i presude međunarodni i bosanski sudovi klasificirali kao genocid.
