PRITISAK NA HAVANU
Nestanci struje, sankcije i nestašica nafte: Kuba sve bliže novoj eskalaciji
(Foto Yamil Lage)
Kubanska električna mreža srušila se u nedjelju i otok je ponovo utonuo u mrak. Jedan je to u nizu potpunih kolapsa kubanskog elektroenergetskog sustava otkako je SAD uveo energetski embargo koji je zaustavio redovite isporuke goriva za elektrane.
Uz to, američki državni tajnik Marco Rubio nedavno je najavio novi krug sankcija, ovaj put usmjeren protiv devet tvrtki i dvoje visokih dužnosnika povezanih s energetskim sektorom.
Riječ je o nastavku pritiska koji traje od siječnja, otkako američke snage zarobile venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura i preuzele kontrolu nad venezuelanskom naftom — dugogodišnjim energetskim osloncem Kube.
Predsjednik Donald Trump je tada najavio kako će Kuba "jednostavno pasti", a krajem siječnja potpisao je izvršnu naredbu kojom prijeti carinama zemljama koje Kubi isporučuju naftu, čime je učinkovito zapečaćena blokada.
Prema procjenama, mjere su priljev nafte na otok smanjile za 80 do 90 posto.
Kolektivna kazna
Rubio je odbacio tezu da američki administracija želi promjenu vlasti u Havani do kraja 2026., ali je potvrdio da cilj ostaje isti - Kuba u kojoj njezini građani mogu doživjeti blagostanje "poput Kubanaca koji to uspijevaju ostvariti posvuda kad napuste Kubu".
Dodao je da geopolitika "nije mini-serija od tri epizode", nego dugotrajan proces. Trump je, pak, 16. srpnja izjavio da će se "mnogo toga dogoditi na Kubi u sljedeća dva mjeseca", što su komentatori protumačili kao moguću najavu akcije slične onoj u Venezueli.
Državno tajništvo je sredinom srpnja objavilo i opsežno izvješće koje Kubu opisuje kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti SAD-a, tvrdeći da otok desetljećima podupire pokrete poput Black Lives Matter i Demokratskih socijalista Amerike.
Demokratska zastupnica Delia Ramirez, koja je nedavno posjetila otok, izvješće je ocijenila pokušajem opravdavanja moguće vojne akcije, tvrdeći da nije vidjela dokaze da Kuba predstavlja egzistencijalnu prijetnju SAD-u.
Republikanski senator Rick Scott iz Floride, s druge strane, ponovio je svoju prognozu da će kubanski režim pasti, "možda ove, možda sljedeće godine, ali neminovno hoće".
Kubansko vodstvo krizu naziva oblikom kolektivne kazne.
Predsjednik Miguel Díaz-Canel krajem srpnja je za nestanke struje poručio da se za objašnjenje treba obratiti "sjevernim susjedima", dok je nakon jednog od kolapsa sustava krizu opisao kao posljedicu "genocidne naftne blokade".
Gospodarstvo u slobodnom padu
Ministar vanjskih poslova Bruno Rodríguez Parrilla na sjednici Opće skupštine UN-a 7. srpnja, sazvanoj na kubanski zahtjev, poručio je da "Kuba nije prijetnja, ali blokada jest".
Skupština je s 136 glasova za, devet protiv (uključujući SAD i Izrael) i oko 30 suzdržanih ponovno pozvala na ukidanje embarga, kao i 33 godine zaredom prije toga.
Skupina neovisnih kubanskih ekonomista objavila je izvješće prema kojem je kubanski BDP 2025. bio 15 posto niži nego 2018., dok investicije čine tek 7 posto BDP-a, znatno ispod latinoameričkog prosjeka od oko 19 posto.
Vanjski dug procjenjuje se na oko 29,3 milijarde dolara, što premašuje 130 posto BDP-a. Ekonomist Pavel Vidal kaže kako je gospodarstvo u slobodnom padu otkako je uvedena naftna blokada.
U samoj Kubi nezadovoljstvo raste, tvrde kubanske organizacije koje djeluju u Amerivi. Navode da je u lipnju bilo 107 uličnih prosvjeda diljem otoka, najviše u povijesti, od čega 82 samo u Havani, a prosvjedi uz udaranje u lonce i tave nastavili su se i u srpnju.
Unatoč tome, masovnijih neposluha nema; stanovnici govore o strahu od zatvora kao glavnom razlogu suzdržanosti.
Postupna erozija
Vodeći centri za analizu vanjske politike suzdržani su prema predviđanjima brzog raspada kubanske vlasti. Istraživači Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) u analizi mogućih američkih vojnih opcija procjenjuju da bi, slijedeći obrazac primijenjen u Iranu, izravna vojna akcija najvjerojatnije izazvala tvrdolinijaški odgovor predvođen Komunističkom partijom, Revolucionarnim oružanim snagama i vojno-gospodarskim konglomeratom GAESA, a ne brz kolaps sustava.
Časopis Americas Quarterly u opsežnoj analizi četiriju mogućih scenarija zaključuje da je najvjerojatniji ishod zapravo izostanak dramatičnog preokreta, nego produljeno razdoblje "navođenog propadanja" - nastavak gospodarskog pada, trajna emigracija, povremeni nemiri i pojačana represija, uz zadržanu koheziju režima zahvaljujući potpori vojske i sigurnosnog aparata.
Autori upozoravaju da povijest sugerira oprez prema predviđanjima skore transformacije, budući da je kubanski sustav opetovano dokazao izrazitu sposobnost preživljavanja u nepovoljnim okolnostima.
Tržište predviđanja Polymarket, koje odražava zbirnu procjenu ulagača, trenutačno pad kubanskog režima do kraja 2026. procjenjuje na 35 posto vjerojatnosti.
Sva tri izvora, unatoč različitim metodologijama, dijele zaključak kako je postupna erozija znatno vjerojatniji scenarij od naglog sloma u sljedećih nekoliko mjeseci, ali i da rizik eskalacije raste ako Washington odluči prijeći s ekonomskog na izravniji, vojni oblik pritiska.
