(Reuters)
Smrt pape Franje bar je donekle u drugi plan gurnula Trump show, pa se većina svjetskih medija (agencija, novina, portala...) iskazala odajući pokojnom poglavaru Katoličke Crkve priznanje i poštovanje, nazivajući ga "narodnim papom, reformatorom i dobrim čovjekom". Čak je i Trump zapisao da je Papa bio "dobar čovjek", ali je odmah zatim lupio kako se "veseli" dolasku na njegov pogreb...
Kako ocjenjuje taj medijski, komunikacijski aspekt s pokojnim Franjom u "glavnoj ulozi" - pitali smo Vladimira Milinovića, medijskog stručnjaka, političkog komentatora i konzultantnta iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija).
- Smrt pape Franje izazvala je snažan emocionalni odjek diljem svijeta, a način na koji su svjetski mediji pristupili toj temi pokazuje koliko je papa Franjo tijekom svog pontifikata ostavio dubok trag u globalnoj javnosti. Nazivati ga "reformatorom" nije bila puka formalnost, nego izraz priznanja za njegovu otvorenost marginaliziranima i nastojanje da Crkva bude relevantna u suvremenom svijetu.
U komunikacijskom smislu, smrt pape Franje ujedinila je brojne glasove - i medije i političare - u iskazivanju poštovanja, čak i među onima koji su inače bili kritični prema Katoličkoj Crkvi. Čak i Trumpov komentar, premda u njegovu stilu, nespretan i neuobičanjeno intoniran ("veseli se dolasku na pogreb"), govori o tome, o snazi imena i simbolike uloge Pape - čak i oni koji su skloni kontroverzi ne mogu ignorirati Papinu društvenu i političku težinu.
Taj trenutak pokazuje i jednu dublju istinu: u svijetu prepunom polarizacije i senzacionalizma, smrt Pape još uvijek ima moć nadvladati medijski kaos, makar nakratko.
No osim jednoglasja bilo je i oprečnih tonova, pa i nekih napadnih kritika. I dok je, između ostaloga, Ezio Mauro u uvodniku dnevnika La Repubblica zapisao da je "Wojtyla duša, Ratzinger glava, Bergoglio srce", izraelska vlada prvo je na X-u izrazila sućut pa onda obrisala taj post, optužujući pokojnog papu jer nije podržao izraelski rat u Gazi. Objektivno i realno gledajući, kakvo je zapravo značenje pontifikata pape Franje, ne samo u vjerskom nego i u svjetovnom smislu, pa i onom političkom, što Franjo ostavlja kao svoju pozitivnu baštinu, a što kao negativnu?
- Pontifikat pape Franje bio je značajan i višeslojan, i to ne samo unutar Katoličke Crkve nego i u širem društveno-političkom kontekstu. Njegov pristup bio je obilježen naglašenom socijalnom osjetljivošću, brigom za siromašne, migrante, okoliš, ali i pokušajem decentralizacije crkvene moći, čime je često izazivao otpore unutar same Crkve. Time je postao simbol promjene, no i figura oko koje su se polarizirale emocije i stavovi - i među vjernicima i među političarima.
Maurova metafora - "Wojtyla duša, Ratzinger glava, Bergoglio srce" - u svojoj sažetosti precizno izražava temeljnu poruku Franjina pontifikata: povratak evanđeoskoj srži, suosjećanju, jednostavnosti. No upravo taj "emocionalni" pristup doveo je do kritika - neki su mu zamjerali manjak doktrinarne jasnoće, drugi pretjeranu otvorenost, a treći "miješanje u politiku", primjerice kad je otvoreno kritizirao ratne politike, kapitalizam bez lica ili nepravde globalnog poretka.
Izraelski primjer to dobro ilustrira - Franjo se držao evanđeoskog principa nenasilja i mira, što ga je, u kontekstu rata u Gazi, dovelo u sukob s onima koji očekuju bezrezervnu političku potporu. No takva pozicija nije slabost, nego izraz moralne konzistentnosti, čak i kad nije popularna.
Pozitivna baština pape Franje jest humanizacija i otvaranje Crkve svijetu, osobito prema ranjivima. Negativna strana njegova pontifikata mogla bi se tražiti u ponekad nejasnim porukama koje su u dijela vjernika izazvale konfuziju.
Ipak, ostaje činjenica da je papa Franjo bio jedan od rijetkih globalnih lidera koji je s moralnog stajališta mogao adresirati velike krize našeg vremena - klimatske promjene, migracije, ratove i nejednakosti - i pritom zadržati kredibilitet, čak i kod onih koji ne dijele njegovu vjeru.
Cijeli razgovor pročitajte na portalu Pogled.hr.