Razoreni su mnogi ukrajinski gradovi i sela, minimalno je 200.000 mrtvih na obje strane. Francuski predsjednik Emmanuel Macron kaže da se pobjednik neće naći na bojnom polju, već da će biti potrebni pregovori. Amerikanci još više zaoštravaju retoriku i to ne samo prema Moskvi, nego i Pekingu koji iza kulisa sve više pomaže Putinov režim
Foto: EPA
Prošlo je godina dana otkako su ruski vojnici rano ujutro 21. veljače umarširali u Ukrajinu. Od tada do danas razoreni su mnogi ukrajinski gradovi i sela, minimalno je 200.000 mrtvih na jednoj i drugoj strani, a vjerojatno i mnogo više, čuli smo prijetnje nuklearnim naoružanjem i još uvijek nije jasno kako će završiti ovaj besmisleni rat. Danas će američki predsjednik Joe Biden doputovati u Poljsku kako bi iskazao punu solidarnost sa svojim saveznicima koji pomažu Ukrajinu. Za trodnevnog boravka Biden će se susresti sa čelnicima istočne Europe ”na prvim crtama naše kolektivne odbrane”.
Istovremeno će ruski predsjednik Vladimir Putin održati govor u kojem će razjasniti koji su daljnji ciljevi ruske vojske u Ukrajini, kada se sprema novi napad. U ovom času jedino je jasno da mir i neko diplomatsko rješenje nisu na vidiku i da će se nastaviti sukobi koji će odnijeti još mnoge živote. Paranoja i imperijalistički način razmišljanja Vladimira Putina doveli su svijet pred nove izazove. Promijenila se i Rusija, to više nije zemlja koja surađuje sa svijetom.
Putinova iluzija da agresijom želi promijeniti odnose u svijetu odnijela je mnogo života, a ukrajinski narod je pokazao da se, kao mnogo puta u povijesti, i puno slabiji mogu oduprijeti agresiji. Sada je naravno i pitanje što će se događati ove godine i hoće li se sukob nastaviti širiti Europom. Ima indicija da Putin namjerava proširiti ratne operacije i na susjednu Moldaviju.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron kaže da se pobjednik neće naći na bojnom polju, već da će biti potrebni pregovori. Amerikanci još više zaoštravaju retoriku i to ne samo prema Moskvi, nego i Pekingu koji iza kulisa sve više pomaže Putinov režim. Sankcije ne djeluju kratkoročno, ali dugoročno će sigurno donijeti rezultat. Putinov plan da putem plina i nafte ucjenjuje Zapad nije uspio, a na ulicama ruskih gradova pa i Moskve sve se više vidi siromaštvo.
U ovih godinu dana naslušali smo se i nagledali svega i svačega. Dugo vremena širile su se teorije o Putinovoj bolesti, svašta se spominjalo, od Parkinsona do karcinoma, ali ruski predsjednik i dalje u Kremlju čvrsto drži svoju poziciju. Nema pokazatelja da su splasnule njegove osvajačke ideje po uzoru na ruske vođe iz povijesti, a često se kroz rusku propagandu spominje žaljenje za prošlim vremenima. Bilo je i teorija da se u pozadini vodi sukob u vrhu ruske države, ali ni to nije potvrđeno.
U početku je Kremlj zastupao tezu da je u Ukrajini nacistički režim i da je zato potrebna specijalna vojna operacija, ali su nakon nekog vremena i Rusi odustali od te blago rečeno glupe tvrdnje. Rusi su tvrdili da je rat potreban da bi se potvrdio identitet Rusije, da se spriječi dominacija agresivnog Zapada i da je NATO savez sve režirao da bi došlo do sukoba.
Ruska propaganda još uvijek čvrsto drži javnost u svojoj šaci i za sada nema vidljivih prosvjeda Rusa čija djeca ginu u Ukrajini. U Moskvi u Muzeju pobjede postavljena je izložba koja prikazuje NATO kao svjetskog policajca, a također i izložba ”Svakodnevni nacizam” koja prikazuje artefakte iz ukrajinskog bataljona Azov i koja bi trebala dokazati tvrdnju da Ukrajina čini genocid nad Rusima.
Izložbe posjećuju mladi ljudi kako bi ih se instrumentaliziralo i stvaralo mržnju prema Zapadu. Sve ono što je Putin godinama gradio da Rusiju vrati u društvo naprednih zemalja, koliko god bilo nedostataka demokratskih trendova u Rusiji, sada je zauvijek izgubljeno. Ili bar za jednu generaciju. Uspio je nemoguće, jer je neutralizirao i tajkune koji su se pomirili da više neće poslovati sa Zapadom i izgubiti silne milijarde.
Ukrajinci su u godinu dana prošli strahote. Počinjeni su brojni zločini s ruske strane, koji će prije ili kasnije doći na dnevni red međunarodnog suda. Već se govori o Nuernbergu 2. Uništeni su gradovi, srušene kuće, uništena infrastruktura, oteta djeca, raseljeno stanovništvo. Ali unatoč tome elan nije napustio ukrajinske borce. On je i danas neobično visok jer su Ukrajinci u međuvremenu stekli iskustvo i na bojnom polju. Od Zapada su dobili naoružanje, njihovi vojnici su prošli obuku, pa je danas ukrajinska vojska među najsnažnijom u svijetu. To se ne može reći i za rusku vojsku, koja je pokazala nesnalažljivost i čiji zapovjednici nisu bili na visini zadataka.
Sada sigurno predstoji druga i mnogo opasnija faza rata. Zapad je još uvijek spreman podržavati ukrajinsku stranu svim sredstvima, a to će jasno reći predsjednik Biden u Europi. To znači da će Ukrajincima uskoro stići novi kontingent oružja, prije svega tenkovi, ali i streljivo kojeg Zapad u rezervi ima sve manje.
Za sada se ne govori o isporuci borbenih aviona, ali sigurno će i to biti na dnevnom redu. Zbog svega toga sukob će se nastaviti, a američki državni tajnik Antony Blinken rekao je na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu da se i Kina sprema isporučiti oružje Rusiji. Zbog svega toga potpuno je jasno da dolaskom toplijih dana slijedi novi val sukoba i da će Rusi nastojati mobilizirati što veći broj ljudi. Ukrajinci za sada govore o jednoj jedinoj opciji, a to je potpuno povlačenje Rusa sa okupiranih teritorija, što uključuje i Krim.
Ovaj rat promovirao je sasvim drukčije vođe od onih na kakve smo bili navikli. Prije svega Volodimira Zelenskog, bivšeg komičara koji je iznenada uskočio u ulogu predsjednika države, a zatim i u ulogu vrhovnog zapovjednika vojske. Ukrajinci su bili vrlo maštoviti u predstavljanju svojeg vođe u svijetu, pa je Zelenski postao simbol otpora male zemlje prema agresiji.
Koliko god je Ukrajina tijekom godinu dana odolijevala napadu ruskih vojnika ako prestane isporuka naoružanja sa Zapada i ako pukne savez oko pomoći toj zemlji, rat bi brzo završio u korist Rusije. To je zaključio i Josep Borrell, visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove na konferenciji u Münchenu. Alarmantno je pozvao Zapad da nastavi proizvoditi što više streljiva i slati ga u Ukrajinu. Zato je jedinstvo Zapada presudno za rješenje ukrajinskog rata, što često naglašava i hrvatski premijer Andrej Plenković.
Budućnost Ukrajine je, kako god se ovaj rat završi, isto tako neizvjesna. Trebat će nevjerojatna suma novaca da se obnovi zemlja i da se Ukrajinci vrate u svoje gradove i sela. Patit će još generacije i generacije i to je realnost. Ukrajina svoju budućnost vidi u Europi, ali svoju susjedu, Rusiju, ne može promijeniti.
Za sada je Zapad zainteresiran da se nađe rješenje za Ukrajinu, ali je pitanje koliko će moći pomoći kad dođe na red obnova zemlje. S druge strane neizvjesna je i sudbina Rusije. I da pobjedi, to bi bila pobjeda bez trijumfa. Mnogo je Rusa stradalo u besmislenim bitkama u Ukrajini, a i Rusija je i vojno i ekonomski iscrpljena. Sigurno je i to da će jačati pritisak na Putinov režim i gotovo je sigurno da je sadašnji ruski predsjednik prošlost. Ali do tada može biti počinjeno još mnogo zla.
Svijet je i inače prepun zaostalih ratova, mržnje i želje za odmazdom. Ukrajina je samo jedna od tih mjesta na zemaljskoj karti gdje je ugrožen svjetski mir. Ni Amerika više nije snažna kao što je bila, pa nije isključeno da počinje period kada će se nanovo slagati politička arhitektura u svijetu. A povijest nas uči da je to opasno, pogotovo u vrijeme kada mnoge zemlje imaju nuklearno naoružanje. Samo jedan neodgovorni potez mogao bi dovesti do katastrofe.