Nakon što američki izvori tvrde da je u samom vrhu ruske vojske bilo govora o korištenju nuklearnog oružja, odgovor Zapada je neodređen. Rusi su očito postigli cilj, jer je Bidenova administracija preplašena, a Europljane ionako nitko ništa ne pita
apokalipsaPIXABAY
Svijet nezaustavljivo juri prema katastrofi, a najbolji dokaz tome je otkriće ”The New York Timesa” da je ruski vojni vrh raspravljao o korištenju nuklearnog oružja u Ukrajini. Dmitrij Medvedev gotovo iz dana u dan prijeti nuklearnim oružjem i, kao da se ponavljaju tridesete godine prošlog stoljeća kada nije bilo ni snage ni volje zaustaviti razorni nacizam koji će dovesti do smrti milijuna ljudi u svijetu.
Gotovo je nevjerojatno da danima i mjesecima šute i Ujedinjeni narodi, umjesto da je već sada formiran međunarodni sud koji bi procesuirao one koji prijete nuklearnim naoružanjem. Kao da se čeka da se nešto dogodi, a onda će, naravno, biti prekasno. Medvedev i društvo već su davno trebali biti suđeni i osuđeni, bez obzira na to što neće fizički sjesti na optuženičku klupu. Ovako, prijetnja se zamjenjuje prijetnjom, ali nikada u povijesti te prijetnje nisu bile toliko ozbiljne i pogubne za čovječanstvo.
Američke novine pišu da Vladimir Putin nije prisustvovao sastanku vojnog vrha gdje se razgovaralo o upotrebi taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini. Što naravno ništa ne znači, jer u Rusiji sve ionako kreće od ‘cara’, koji je i pokrenuo ovaj kaos. Frustracija činjenicom da u Ukrajini nije išlo kako se planiralo rezultirala je nuklearnim prijetnjama, ali i krajnje neadekvatnim odgovorom Zapada koji sve to prešućuje u nadi da se ta ludost neće dogoditi.
Zapad je prešao i preko suludih akcija koje su ruski vojnici provodili i provode u blizini ukrajinskih nuklearnih elektrana, što je također bila nevjerojatna prijetnja ne samo za Ukrajinu. Da se nešto dogodilo, a nije bilo daleko da se dogodi, posljedice bi se osjetile u velikom dijelu Europe. Podsjećanje na Černobil to itekako pokazuje.
I sada, nakon što američki izvori tvrde da je u samom vrhu ruske vojske bilo govora o korištenju nuklearnog oružja, odgovor Zapada je neodređen. Rusi su očito postigli cilj, jer je Bidenova administracija preplašena, a Europljane ionako nitko ništa ne pita. Amerikanci sada analiziraju koliko su te prijetnje stvarne, važe se svaka Putinova riječ i svaki potez ruskog političkog i vojnog vrha. Bez pravih reakcija, jer je očito da su svi ušli u slijepu ulicu iz koje izlaza nema. Rusi nikako ne žele ispasti gubitnici, Putin je okružen još gorima od sebe, saveznici su slabi i samo se čeka ‘dan D’ koji bi mogao označiti kraj civilizacije kakvu poznajemo.
Amerikanci šute i o detaljima dogovora ruskih vojnih čelnika, kao i o mogućim scenarijima što slijedi. John F. Kirby u ime Vijeća za nacionalnu sigurnost nije želio komentirati detalje iz izvješća.
- Od samog početka smo bili jasni da su komentari Rusije o potencijalnoj upotrebi nuklearnog oružja duboko zabrinjavajući i da ih shvaćamo ozbiljno. Nastavljamo pratiti što možemo i ne vidimo nikakve naznake da se Rusija priprema za takvu upotrebu, kazao je Kirbi.
Očito ta pogubna igra mačke i miša, u kojoj se ne zna tko komu želi utjerati strah u kosti, postaje današnja stvarnost. Sve dok oni koji iznose strašne prijetnje ostaju nekažnjeni, dok se protiv njih ne povedu međunarodni pravni postupci, očito je da će se tako nastaviti. Dok svijet gotovo ravnodušno čeka što će se dogoditi i hoće li razum pobijediti zlo, budući scenarij nije povoljan. Katastrofalno je da pristup razornom naoružanju imaju manijaci i zli diktatori poput onog sjevernokorejskog. Čovječanstvo je ugroženo više nego ikada u modernoj povijesti. Još ne tako davno bili smo sigurni da u Rusiji nema tih suludih ideja da koristi nuklearno oružje, a sve se promijenilo preko noći. Na scenu su stupili oni najgori od najgorih, razum se sve manje čuje i sudbina svijeta ovisi o tome hoće li se prijetnje nekakvog Medvedeva ostvariti ili ne.
Najgore od svega je što je Zapad ponovo bio naivan, što su zakazale gotovo sve službe koje su trebale pravovremeno upozoriti da se sprema katastrofa. Godinama se svijet miri, a Ujedinjeni narodi ne samo da nisu na nivou izazova, već je to postala meka za dobar život diplomata i ništa više od toga. Govornica s koje se šalju poruke koje nikoga ne zanimaju i koje nitko ne sluša. Vijeće sigurnosti blokirano je zbog sustava koji omogućuje stavljanje veta najmoćnijih, pa nije ni moguće donijeti niti jednu razumnu odluku koju bi međunarodna zajednica poštivala i provela. Sve se vrti u krug i to je danas najneefikasnija svjetska organizacija koja je, objektivno, propala. Diplomatsko prepucavanje ionako nikome ne donosi korist, a na East Riveru se niti ne vodi rasprava o nuklearnim prijetnjama, niti se pokreću inicijative da se kazne oni koji prijete. Naprosto, izopćeni iz suvremenog svijeta. Bez kompromisa.
Nažalost, ni moć Sjedinjenih Država nije ni približno ista kao prije. Američki demokrati su po tko zna koji put pokazali neefikasnost, kao i nesposobnost da se nose s pravim izazovima. Joe Biden je već do sada učinio bezbroj grešaka, od one nevjerojatne odluke da se američke snage kukavički povuku iz Afganistana, ostavljajući svoje saveznike na milost i nemilost talibanima.
Ako najmodernija vojska na svijetu, američka, nije uspjela godinama napraviti red u Afganistanu i poraziti ekstreme poput talibana, što onda mogu učiniti ako se rat prelije po Europi?!
Ni NATO nije ono što je bio. Do nedavno je bilo rasprava je li uopće potreban ovakav vojni savez, a kada je tu dilemu otvorio bivši američki predsjednik Donald Trump, doživio je bezbroj kritika. I Europljani su bili skeptični, a ruska avantura u Ukrajini je ‘oživjela’ NATO. Koliko je zaista vojni savez spreman braniti svoje članice drugo je pitanje. Kada je nepoznata letjelica pala na Zagreb pokazalo se da jedna od članica NATO-a ne raspolaže ni sa najelementarnijom vojnom opremom da se obrani u slučaju napada, a nije joj mnogo pomoglo ni to što je ta letjelica prije toga preletjela dvije države članice NATO-a, koje također nisu reagirale.
O Europi da se i ne govori. Godinama se vuku priče o potrebi zajedničke europske vojske, ali se u tome nije odmaklo ni pedalj. Svi vuku na svoju stranu, a bruxellesko vodstvo svakako nije na nivou zadataka. Treba biti iskren i priznati da sadašnja Komisija nema kredibilitet kakav bi trebala imati, da čelni ljudi EU-a nisu na nivou izazova i da je i to razlog divljanja ruskih ekstrema koji bi ponovo brisali granice i stvarali nova carstva. A kada to ne uspiju na vojnom polju onda prijete nuklearnim oružje.
I međunarodna zajednica te prijetnje ne kažnjava, to postaje samo materijal za naslovnice u novinama, a siledžije sa nuklearnim naoružanjem postaju ‘političari’ s kojima se raspravlja. I nije čudno što se onda vuku paralele s prošlim stoljećem koje su poharala dva velika svjetska rata. A jedan je i završio upotrebom nuklearnog oružja, što je dovelo do neviđene katastrofe za lokalno, japansko stanovništvo.