Pisanje haikua darovalo mi je mogućnost 'jednostavnim' načinom osjetiti oblik postojanja u svijetu prolaznosti. Moje bivstvo, kapljicom životnog nektara dugujem prirodi, ističe Đermano Vitasović

U toploj i na trenutke dirljivoj atmosferi, novu, jubilarnu desetu zbirku nagrađivanog čakavskog haiku pjesnika Đermana Vitasovića "Roža" preksinoć su u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula, uz vitalnog 78-godišnjeg autora, Verudeža rođenog u Kacani kraj Vodnjana, nadahnuto i zanimljivo predstavili recenzentica knjige i autorica pogovora Vanesa Begić te urednik knjige Dejan Pavlinović, vješto moderirajući jednosatni skup, koji je u drugom dijelu bio posve spontan, opušten, emotivan i duhovit.

Kruna stvaralaštva

Novu je zbirku Vitasović naslovio imenom svoje majke, ali i cvijetom kojim je želio obilježiti zadnjih deset godina svog zrelog čakavskog poetskog stvaralaštva. Osim majci, knjigu je posvetio i svom ocu Gašparu. Đermano je cijeli svoj radni vijek bio uljanikovac, brodobravar pa poslovođa, a pisati je počeo tek po odlasku u mirovinu, prvo čakavsku poeziju, a zatim haiku, japansku tradicijsku poetsku formu trostiha od 5-7-5 slogova, na čakavici, kao i na književnom standardu.

Nakon što ga je osobno u pismu za daljnje pisanje haikua svojedobno podupro i ohrabrio najveći domaći promotor haikua, pokojni akademik, japanolog i matematičar Vladimir Devide', Đermano je za svoje pjesme počeo primati i nagrade, a za haiku pjesmu "Svojom zrelošću/suncokret izgubio/putanju sunca", dobio je 2012. prvu nagradu u Ljubljani.

Preksinoć je Vitasović u četiri navrata čitao nekoliko pjesama koje zahvaćaju djetinjstvo, mladalačke dane te zrele i pozne godine, a potonje su zvučale najsugestivnije, poput ove: "vremešni starac/svojom nemoći/grli tužni vinograd". No, u ovoj zbirci ne manjka ni razigranih, duhovitih haikua poput ovog: "nudistički kamp/kazaljke od muškosti/sve na šest sati".

Životni nektar

Vanesa Begić istaknula je da skromni i nenametljivi Đermano Vitasović piše jednostavno i razumljivo, no da je njegov poetski izričaj dubok, a nepretenciozan. Ova knjiga, dodala je, donosi najbolje od najboljeg iz njegovog stvaralaštva, svojevrsni presjek radova od 2010. do 2017. godine.

- Pisanje haikua darovalo mi je mogućnost 'jednostavnim' načinom osjetiti oblik postojanja u svijetu prolaznosti. Moje bivstvo, kapljicom životnog nektara dugujem prirodi. Na putu poniranja u bit: mijenja, ljepote godišnjih doba, rađanja i umiranja, došao sam do spoznaje da su i moje ruke, dotičući druge, u stanju obgrliti svijet. Svijet jave: čudesan, nedokučiv, jedinstven, lijep i tegoban. Haiku liječi nadograđivanjem širine na vertikalu od zemaljskog k svemirskom, istaknuo je Đermano Vitasović.

(Zoran ANGELESKI)

Povezane vijesti

• Pulska haiku večer puna - topline
• Uspjeh Đermana Vitasovića
• Protekla godina bila je uspješna za Đermana Vitasovića