zaključila svoju igračku karijeru
TANJA KLARIĆ (ex KIRIDŽIĆ) Trčanje za loptom zamijenila trčanjem za sinom
Uvijek sam govorila da u trenutku kad ostanem trudna, to će biti to što se tiče mog igranja rukometa. Nikad ne reci nikad, ali kako sada stvari stoje, mislim da će tako i biti. Imam već i neke godine, uskoro ću napuniti 34 i u potpunosti sam se "glavom" maknula iz rukometa, rekla je Tanja
Sezona 2003/2004 bila je debitantska za rukometašice Arene u prvoligaškom društvu, čijim su dijelom neprekidno bile zaključno sa sezonom 2011/2012 koju su okončale na šestoj poziciji, ali su se u klubu zbog financijskih problema odlučili spustiti u niži rang. Samo se jedna "arenašica" može pohvaliti da je odradila svih tih devet sezona u najvišem rangu, a to je Tanja Klarić, u rukometnom svijetu poznatija po djevojačkom prezimenu Kiridžić. U prvoj sezoni imala je tek 17 godina, ali to je nije spriječilo da sa 65 postignutih pogodaka bude četvrti klupski strijelac. A onda su iz godine u godinu te brojke nastavile rasti, dok se Tanja prometnula u pokretačku snagu Arene.
Četiri puta prvi topnik kluba i tri puta drugi, šest sezona u nizu u "klubu sto", dvije godine najbolji strijelac Prve lige te 1.073 postignuta prvoligaška pogotka u dresu pulskog kluba. Brojke su to kojima nitko nikad u Areni nije uspio doći niti blizu, a čisto sumnjamo da će se u budućnosti pojaviti neka igračica spremna da preskoči letvicu koju je Tanja visoko postavila, prije nego što je 2012. napustila matični klub u kojem je provela punih 13 godina.
- Nakon što sam pred kraj te posljednje sezone ozlijedila koljeno, početkom svibnja završila sam na operaciji i uslijedila je dugotrajna rehabilitacija. U međuvremenu su većina igračica napustile klub, dok sam se ja na parket vratila u listopadu, i to u dresu Splita. Tamo sam ostala dva mjeseca, da bih u zimskoj stanci otišla u Koprivnicu. U Podravci sam ostala do kraja sezone, osvojila duplu domaću krunu i onda preselila u Slovačku, prisjetila se Tanja. - Klub je bio Iuventa iz Mihalovcea, ostala sam u njemu jednu sezonu i onda u ljeto 2014. godine stigla u Francusku, gdje i danas živim. Cijelo vrijeme sam u Strasbourgu, jedino što sam promijenila dva kluba, pa sam tako prve dvije godine igrala za ATH, a potom prešla u ASPTT Strasbourg.
Nakon što je u Hrvatskoj i Slovačkoj igrala u najjačem razredu, u Francuskoj se spustila u treći rang, ali razina rukometa nije se previše mijenjala.
- Kvaliteta francuskog i hrvatskog klupskog rukometa je neusporediva i ovdašnji trećeligaši bi se bez problema mogli nositi s mnogim hrvatskim prvoligašima. U tu skupinu definitivno spada i moj prvi ovdašnji klub, koji je u međuvremenu ušao u Drugu francusku ligu, istaknula je Tanja, koja niti u Francuskoj nije bila pošteđena teže ozljede. - Opet su mi "otišli" prednji križni ligamenti, ovaj put lijevog koljena. Bilo je to prije tri godine i uslijedila je nova operacija, oporavak i povratak na parket. Sve je prošlo u najboljem redu, nisam osjećala nikakve probleme i igrala sam do studenog 2018. godine, a onda je uslijedio novi prekid.
Razlog ovog puta nije bila ozljeda, već trudnoća te je Tanja prije devet mjeseci rodila sina Alexa, za kojim sada trči umjesto za loptom. Na pitanje o eventualnom povratku na parket, samo je odmahnula rukom.
- Uvijek sam govorila da u trenutku kad ostanem trudna, to će biti to što se tiče mog igranja rukometa. Nikad ne reci nikad, ali kako sada stvari stoje, mislim da će tako i biti. Imam već i neke godine, uskoro ću napuniti 34 i u potpunosti sam se glavom maknula iz rukometa. U klubu su mi odmah, kad sam im priopćila da sam trudna, rekli da će me čekati te me i dan-danas zovu i nagovaraju da se vratim. No, u ovom trenutku jednostavno ne osjećam volju da opet zaigram, pa je onda možda i bolje da krenem nekim drugim putem, naglasila je Tanja. - Forma je najmanji problem. Brzo sam se vratila u nju jureći za Alexom po stanu, a usto, kad ulovim malo vremena, odem negdje vani i istrčim se, onako za svoju dušu. Premda nisam u toj mjeri ovisna o sportu kao moj suprug, toliko sam godina bila u svemu tome da je sport postao dio mene. Želja da se nečim bavim i budem u formi dođe mi kao nešto normalno i sigurno se neću zapustiti, ali jedino u čemu se u ovom trenutku vidim to je uloga majke, dok se igranju rukometa stvarno nemam volje vratiti.
Dok je nastavku igračke karijere ostavila minimalnu šansu, prelazak u trenerske vode nešto je što Tanju niti najmanje ne privlači.
- Nismo bili doma od Božića i plan je ovo ljeto doći u Pulu, ostati mjesec i pol dana te onda slijedi povratak u Francusku i traženje nekog posla koji neće imati veze sa sportom. Ostanak u rukometu kao trener ili u nekoj sličnoj ulozi me apsolutno ne zanima, decidirana je Tanja, koja je ostala u kontaktu sa suigračicama iz pulskih dana. - Raštrkale smo se po bijelome svijetu i svuda nas ima. Većina cura sada ima obitelj, djecu, čujemo se i zajedno se prisjećamo lijepih vremena i uspomena.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
