Arhiva
Da mi je netko po odlasku iz Pule rekao da ću se s 36 godina opet vratiti u Prvu HNL teško bih mu povjerovao, ali s druge strane, svi ljudi koji me poznaju znaju koliko radim, koliko ulažem u sebe i izgleda da mi sve to život sada vraća na neki način, rekao je Čagalj
Na maksimirskom travnjaku igrao se 16. travnja 2014. godine prvenstveni dvoboj u kojem je
Lokomotiva s 3:2 svladala Istru 1961. Bila je to 200. utakmica u Prvoj HNL pouzdanog stopera Igora Čaglja, ujedno i njegova oproštajna od "zeleno-žutog" dresa nakon koje se odlučio vratiti u Zagreb, gdje je potpisao vjernost drugoligašu Hrvatskom dragovoljcu i s 32 godine na pragu polako počeo razmišljati o kraju profesionalne igračke karijere. Međutim, sudbina je odlučila drugačije zamiješati karte i četiri godine kasnije Čagalj je opet započeo nizati prvoligaške "recke".
- Odigrao sam sezonu u Šibeniku, pet u Rijeci i dvije u Istri 1961, nakon čega sam se odlučio vratiti doma i biti s obitelji, djecom koja odrastaju. To mi je postao prioritet, a ne Prva liga i stoga sam upisao trenersku akademiju u kojoj sam dobio A i B licencu te odigrao tri sezone za Hrvatski dragovoljac, imao potom jednu "rupu" od dva mjeseca i onda se otvorila ova priča s Goricom - prisjetio se Igor
Čagalj. - Da mi je netko po odlasku iz Pule rekao da ću se s 36 godina opet vratiti u Prvu HNL teško bih mu povjerovao, ali s druge strane, svi ljudi koji me poznaju znaju koliko radim, koliko ulažem u sebe i izgleda da mi sve to život sada vraća na neki način. Vrijeme ide prebrzo, ali još se ne dam te uživam u svakom danu i tome što radim okružen fantastičnim ljudima i fantastičnim prijateljima prije svega. Na svakom treningu i svakoj utakmici dajem svoj maksimum, ne razmišljam što donosi sutra i ničim nisam opterećen. Samo da je zdravlja i spreman sam kao kapetan povesti ove dečke na terenu od prve minute, ali isto sam tako spreman sjesti na tribinu i bodriti ih. Ne predstavlja mi to nikakav problem, što god bude trebalo, ja sam tu. (Ivica CEROVAC)