RAZGOVOR

FOTOGALERIJA / MILOVAN LAZENDIĆ LAZO, nogometni trener koji radi s najzahtjevnijim kategorijama: "Djeca u vrtićkoj dobi su vrlo osjetljiva. Vrlo emotivno doživljavaju pobjedu i poraz pa ih zato treba naučiti kako da se PRAVILNO NOSE S EMOCIJAMA"

| Autor: Marcello ROSANDA


"Prvi trening je emocionalno skroz intenzivan za tako malu djecu. Već sam čin dolaska na teren u klupskom dresu za njih je velika stvar. Stvara se osjećaj zajedništva i pripadnosti, svi su isti. Nitko od njih nema dres Barcelone ili Reala. Svi su u bojama Istre 1961. Oduševljenje je naravno obostrano, koliko su oni sretni ja sam malo više", započinje razgovor nogometni trener Milovan Lazendić, poznatiji kao Lazo, koji trenutno radi s najzahtjevnijim kategorijama djece - predškolarci i djeca s poteškoćama u razvoju.

- Imam osjećaj da sam u svom trenažnom radu izabrao dvije najosjetljivije skupine, a to su vrtićka djeca i djeca s poteškoćama u razvoju. No, moram reći da me rad s njima potpuno ispunjava, kaže 53-godišnji Lazo, inače diplomirani kineziolog zaposlen kao nastavnik tjelesnog u pulskoj Školi za odgoj i obrazovanje i nogometni trener s 20-godišnjim iskustvom.

Budući da je gotovo nemoguće zamisliti školski sat tjelesnog u pandemijskim online uvjetima, razgovor nastavljamo u tom smjeru i pitamo ga koliko je uopće teško raditi u tim uvjetima i to s djecom s kojom nije lako raditi ni uživo.

- Djeca su dobila računala, stalno smo u kontaktu s njima, bilo tekstualno bilo preko videa. Što se tiče mog predmeta, tjelesnog, jedan od načina koji koristim je slanje raznih videa učenicima, kao demonstraciju vježbi, naravno onih koje dijete može izvesti u kući s onime što ima na raspolaganju. Sve su to izabrane vježbe koje se mogu raditi s minimalnim korištenjem pomagala. Škola je otvorila i svoj Youtube kanal za potrebe nastave na daljinu. E sad, jedan od rizika online nastave je opasnost da dijete zamijeni noć za dan, i za izbjeći takvu situaciju presudna je uloga roditelja, barem što se tiče naše djece koja ipak spadaju u ranjiviju skupinu, kaže Lazo.

Slično je bilo i s Nogometnom početnicom Istre 1961. Naime, nije se moglo trenirati tri mjeseca s obzirom na to da se Dom braće Ribar zatvorio, a tako mala djeca ne mogu trenirati po zimi na otvorenom. Srećom, početkom ožujka su se prebacili vani na umjetnu travu. Ipak, nekoliko polaznika je u međuvremenu odustalo, ali ih se puno više naknadno upisalo, što je u ovim uvjetima relativan uspjeh. Uspješnost Početnice leži i u činjenici da je nedavno šest naprednijih polaznika prešlo u sljedeću kategoriju U9.

Nogometna početnica kao vrsta kratkih sportskih programa, čija je realizacija i kvaliteta već potvrđena u praksi budući da je takvu sekciju do tada imalo više pulskih nogometnih klubova, ubrzo je postala nužnost i istarskog prvoligaša. Tako treneri starijih skupina svoje talente više ne moraju tražiti isključivo u drugim klubovima, već imaju mogućnost i pecanja iz vlastitog bazena.

Istra 1961 uvidjela je važnost otvaranja svoje vlastite kategorije najmlađih i tako započela s projektom u desetom mjesecu 2019. kada je 30-ak mališana predškolske dobi započelo trenirati i doživjelo prvi susret s loptom na Drosini.

Radi se o djeci koja imaju od pet do osam godina, a raspoređeni su u dvije uzrasne kategorije, mlađi koji imaju pet i šest godina, te stariji, koji su navršili sedam i osam godina. Ipak, svako dijete mora proći kategoriju svog uzrasta, bez obzira da eventualnu kvalitetu.

- Početnica nije samo nogomet, ona je sportsko-zabavno-pedagoški program, mjesto usvajanja zdravih životnih navika za dijete. U suštini, treneri djeluju i kao odgajatelji. To je program kroz koji se pruža sveobuhvatna obuka djetetu, naravno kroz nogomet. Lopta mora biti uvijek prisutna, u svakoj vježbi. I to jedna lopta za svako dijete, što je vrlo bitno. Djeca su došla radi nogometa, naravno ne mogu ga još igrati onako kako vide na televiziji, već tek nakon što se pravilno upoznaju s loptom, pojašnjava Lazo.

Osnovni stupovi programa su, kako stoji u opisu, zabava, učenje i trening. Djeca se uče o nultoj toleranciji na diskriminaciju po osnovama spola, etničke pripadnosti, tjelesne i druge sposobnosti. U skladu s tim, filozofija Početnice nije usmjerena na tehničko-taktičke elemente nogometa, koji dolaze na red kasnije, već na cjeloviti psiho-fizički razvoj djeteta. Mogućnost je to i treniranja socijalnih vještina, poštivanje suigrača, ali i protivnika.

Isto tako, vodi se računa o izbjegavanju štetnih pojava kao što su nadmetanje, loše ponašanje, diskriminacija i psovanje. Ako se dijete nakon, primjerice, godinu dana treniranja nogometa ipak odluči za neki drugi sport ta godina, tvrdi Lazo, nikako nije izgubljena, upravo zato jer se radi na univerzalnom razvoju djeteta.

- Sam pedagoški pristup varira od treninga do treninga, situacije do situacije i djeteta do djeteta. Bitno je da dijete s treninga ode s osmijehom. Ako mi sezona krene s 30 djece i svi ostanu do kraja, meni je to znak da radim dobar posao. Moj je cilj dočarati djeci ljepotu sporta i nogometa kroz igru, nastavlja Lazo. Drugi treneri mu, kaže, znaju priznati da nikada ne bi mogli raditi s tako malom djecom.

- Vrtićka dob je vrlo osjetljiva za dijete, ne samo što se tiče njegova rasta i razvoja. Oni doživljavaju vrlo emotivno pobjedu i poraz pa ih stoga treba naučiti pravilno se nositi s emocijama. Taj posao nije za svakoga. Zna biti iznimno zahtjevno. Mala su to djeca, a trener im je na terenu često i mama i tata. Zaveži patiku, odvedi ga na wc, pa obuci dres, i tako dalje. Tih sat vremena si zamjena za sve, napominje Lazo.

- Svaka grupa može podnijeti maksimalno 15-ak djece, sve preko toga je previše. Srećom, imam asistenta Arona Xhemajlija bez kojeg bi bilo teško raditi. Bivši je nogometaš, vrlo mlad dečko koji se trenutno educira za trenera. Pedantan je, uči, a nakon nekog vremena uvidio sam da mu mogu prepustiti grupu. Sada je već došao do razine da može sam odraditi trening s jednom grupom, kaže Lazo.

Poznavatelji prilika na Drosini dobro znaju da su dva pomoćna igrališta prepuna terminima te je upravo zato bilo vrlo teško naći prostora za najmlađe. U Puli, dakle, ima premalo prostora za nogometne treninge. Što se tiče treniranja po zimi na zatvorenom, uzevši u obzir dob djece, Sportska zajednica Grada Pule omogućila je mališanima Istre 1961 treniranje u Domu braće Ribar. Međutim, osim problema prenatrpanih terena, tu je i problem dotrajalosti umjetne trave.

- Davnih dana, u razgovoru s jednim renomiranim pulskim somatopedom o umjetnoj travi na Drosini i njenom utjecaju na zdravlje djece, zaključili smo da je ona potpuno dotrajala. Bilo bi krajnje vrijeme da se to promijeni, upozorava Lazo.

Podsjetimo, o tom je problemu nedavno pisao Glas Istre i to na inicijativu nezadovoljnih roditelja, a loše stanje terena potvrdili su fizioterapeut Istre 1961 Marijan Brkljača, ali i Darko Raić Sudar, zamjenik predsjednika Upravnog odbora Istre 1961 i rukovoditelj za upravljanje stadionima i nogometnim igralištima u Pula Sportu.

Druga, isto toliko zahtjevna skupina djece koju Lazo trenira su djeca s teškoćama u razvoju. Osim što s njima radi kao nastavnik tjelesnog u pulskoj Školi za odgoj i obrazovanje, Lazo ih priprema i vodi na nogometne turnire širom Hrvatske. Naime, u Istri 1961 djeluje sekcija djece s poteškoćama u razvoju, inače sastavljena od učenika Škole za odgoj i obrazovanje, koja već nekoliko godina niže uspjehe na renomiranim SPL turnirima.

Podsjetimo, plod je to uspješne suradnje Škole za odgoj i obrazovanje i Istre 1961 u sklopu projekta "Snaga djece u pokretu". Udruga „Akademija zdravog življenja“ je 2018. na inicijativu rukometaša Darija Jagića inicirala projekt Special Power League (SPL), sportski program za djecu s teškoćama u razvoju koji iste godine prerasta u nogometnu i rukometnu ligu za djecu s teškoćama u razvoju. Između ostalog, valja napomenuti da je Ligu prepoznala Uefa, i to srebrnom Grassroots nagradom kao najbolju inicijativu za osobe s posebnim potrebama ili invaliditetom.

SPL ima cjelogodišnji karakter, a osmišljen je temeljem činjenice da djeca s teškoćama u razvoju nemaju mogućnosti adekvatnog bavljenja sportom. Vrijednost projekta prepoznali su vodeći hrvatski nogometni i rukometni klubovi koji su osnovali sekcije djece s teškoćama u razvoju koje aktivno sudjeluju na sportskim susretima diljem Hrvatske.

- Jedva čekamo da prođe ova pandemija i da nastavimo s turnirima. Djeci to puno znači i fali. Njima je svaka utakmica finale Svjetskog prvenstva! Znate, to su većinom djeca koja vole i prate nogomet. Ma gledajte, ja vam to ne mogu opisati riječima. Takva sreća i ushićenje se moraju doživjeti, zaključuje razgovor ovaj nesvakidašnji, hvalevrijedan trener Milovan Lazendić Lazo.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter


Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater