JEDAN OD NAJBOLJIH ISTARSKIH SPORTAŠA U POVIJESTI

IZ GRADA BEZ BAZENA DO VRHA OLIMPA - DAMIR BURIĆ: Morao sam raditi duplo više da stignem one koji su već godinama trenirali. Time se najviše ponosim, što sam sve postigao svojim radom

Imao sam talent na osnovu kojega su me doveli u Rijeku, ali radne navike su presudile. Morao sam raditi duplo više od drugih da ih stignem jer su oni već godinama trenirali. Time se najviše ponosim, što sam sve postigao svojim radom. Time i konstantom koju sam držao tijekom karijere. Jer to je najteže održati. To govori da sam uvijek bio dovoljno fizički i mentalno spreman da mogu tako igrati, kaže Burić

| Autor: Roberto CAR
Osvojio sve moguće trofeje - Damir Burić (Snimio Ronald Goršić/ Cropix)

Osvojio sve moguće trofeje - Damir Burić (Snimio Ronald Goršić/ Cropix)


Dva pulska sportska velikana na malom prostoru. Parlovljev kafić na početku i Burićev na kraju Giardina. Najbolji hrvatski sportaš 20. stoljeća Mate Parlov bio je olimpijski pobjednik (Munchen 1972.) te višestruki svjetski i europski prvak, a Damir Burić je bio olimpijski pobjednik iz Londona 2012. godine, a između ostaloga osvajao je svjetski i europski naslov s reprezentacijom Hrvatske, kao i europski klupski naslov. Zapravo, Burić koji je prije mjesec dana zaključio igračku karijeru, osvojio je sve što se moglo.

Uzbrdica

A početak mu nije bio lagan. Kao ni sada. Kad je počeo vaterpolsku karijeru, Pula nije imala bazen, kad je krenuo u karijeru s kafićem, stigla je korona.

- Haha, to je valjda tako zapisano u zvijezdama. Stvarno mi je i jedan i drugi put započeo uzbrdo. Ako se uspijemo vratiti na one staze prije korone, bit će u redu. To je što se tiče kafića. Što se tiče vaterpola, pošto sam i kasno krenuo, bio sam u debelom zaostatku. Trebao sam puno, puno raditi i trenirati da bi dostigao cilj. Tako da znam recept kako doći do nekog rezultata. Da je bilo lakše, možda ne bi bilo tako uspješno, rekao je friški "umirovljenik" Damir Burić.

Kafić o kojem je riječ je - "Dvojka". Što i ne čudi jer je u vodi uvijek nosio kapicu s brojem dva. Zašto baš dvojka?

- Slučajno. To je bilo tako davno da se ne sjećam točno, ali bila je neka priča. Te 1994. godine kad sam počeo trenirati vaterpolo bilo je SP u nogometu i znam da je bilo nešto s reprezentacijom Brazila u kojoj je dvojku imao Jorginho. Generalno, taj broj mi se svidio, odabrao sam ga i nosio kroz cijelu karijeru. U nekim klubovima je taj broj bio zauzet, ali kad sam dolazio u novi klub, tražio sam ga i dobio.

Neki sportaši odluku o kraju karijere donesu spontano, neki se unaprijed pripreme.

- Imam već 40 godina, tako da sam razmišljao o tome već par godina. Na kraju prošle sezone mi je istekao ugovor s turskim klubom (ENKA) i već sam tada mislio prekinuti. No, oni su htjeli da nastavim i nije me bilo teško nagovoriti. U principu, i sad sam prekinuo više radi toga da se vratim doma i budem s familijom. Mlađi sin će mi sad krenuti u 1. razred osnovne škole, stariji će u 3. razred, žena vodi kafić i sve je na njoj. Kad tad sam trebao prekinuti. Nisam prekinuo zbog problema s ozljedama ili zato što mi se ne da više igrati. Dapače, zadnjih godina sam igrao i trenirao s većim guštom. Da mi je prekipjelo, bilo bi mi lakše. Ipak, sad sve ono što sam dosad radio završava i okrećem novu stranicu. Mogu reći da sad kreće neki drugi život, odlučan je Burić.

Prekretnica

Nevjerojatno bogata karijera počela je slučajno. Nakon loma ruke rukomet je zamijenio vaterpolom. I ostao. I onda su krenula poznata putovanja na relaciji Pula - Rijeka.

- Putovao sam kad sam bio treći razred srednje škole. Ljeto prije me trener Primorja Tonković uočio na nekoj drugoligaškoj utakmici i zvao me da dođem to ljeto na probu. Nešto sitno sam i odlazio, ali kad je počela škola, stalno sam u petak popodne putovao autobusom za Rijeku.

Toga se i danas sjećam jer je zaista bilo mukotrpno. Odradio bi večernji trening, pa trening u subotu ujutro i navečer, u nedjelju ujutro individualni trening s njim i već u 12.30 sati mi je bio autobus za Pulu. Kad sam završio treći razred, cijelo sam ljeto bio u Rijeci. Tada je bila prekretnica. Rekli su, ako želiš nešto pokušati napraviti i napredovati, trebaš se preseliti u Rijeku. U tri dana treninga nisam mogao napredovati, u Puli nije bilo bazena za trening i odlučio sam se u četvrti srednje prebaciti u Gimnaziju u Rijeku i preseliti tamo.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of