U posljednje se vrijeme u medijima spominje da su tri talijanska kluba zainteresirana za mladog nogometaša: Udinese, Sassuolo, Fiorentina, pa čak i Juventus * Imao sam sreću da sam igrao i zabio gol protiv Juventusa, ali cijela ekipa je bila dobra što nam je bilo jako važno, rekao je Ivan Lepinjica
Da krv nije voda pokazuje slučaj nevjerojatne sportske obitelji čiji su članovi bili vrhunski sportaši ili su upravo u usponu čiji se kraj zasad ne nazire. Radi se o obitelji Lepinjica iz Pazina, a trenutno se najviše priča o talentiranom 19-godišnjem Ivanu Lepinjici koji slaže odlične igre u HNK Rijeka što nije prošlo nezapaženo na nogometnom tržištu, a u posljednje se vrijeme sve više piše da se za njega otimaju najpoznatiji talijanski klubovi.
No, prvo da upoznamo ovu obitelj. Sestra Ana je dugogodišnja rukometašica Rukometnog kluba Rudar iz Labina koja se natječe u drugoj hrvatskoj ligi. Ivanov brat blizanac Igor zajedno s najstarijim bratom Markom daje glavni ritam momčadi NK Pazinke, koja je trenutno na drugoj poziciji 4. HNL zapad. Pritom je Igor najbolji strijelac momčadi, dok je Markov nogometni uspon (također je bio na pripremama u Rijeci) svojedobno zaustavila ozljeda. Otac Dragan Lepinjica igrao je dugi niz godina za NK Osijek, kratko za Dinamo te konačno za portugalski União da Madeira na portugalskom atlantskom otočju Madeira. Majka Marinela Foško bila je talentirana atletičarka te je 1990. godine srušila jugoslavenski državni rekord u skoku u vis (1,84 m), a može se spomenuti da je njen brat Marinko Foško u najboljim danima prvoligaške Pazinke bio kapetan i stup te momčadi.
O budućnosti
Sa skromnim i simpatičnim Ivanom, koji je ljetos završio srednju Prirodoslovnu i grafičku školu u Rijeci, gdje sada živi, razgovarali smo o njegovim dosadašnjim sportskim rezultatima i planovima za budućnost. Nogomet je krenuo trenirati sa sedam godinu u Nogometnom klubu Pazinka, a u zimi 2013. godine prelazi u Hrvatski nogometni klub Rijeka.
- Kako si se snašao prilikom prelaska iz malog četvrtoligaškog kluba kao što je Pazinka u renomirani klub poput Rijeke? Možeš li usporediti način treniranja i organizaciju kluba.
- Sigurno da su u Rijeci mnogo bolji uvjeti za treniranje, puno su kvalitetniji tereni, mnogo se ulaže u mlade nogometaše, a i puno je više djece na treningu. U Pazinu smo imali samo jedno igralište, a ponekad nas je znalo biti samo 5-6 na treningu. Rijeka je organizacijski mnogo bolje posložena što je potpuno očekivano s obzirom da je to etablirani prvoligaški klub s čestim nastupima u europskim natjecanjima.
- Nakon juniorskog staža u Rijeci pola si sezone bio na posudbi u Zadru, a u Rijeku si se vratio sredinom veljače. Utječu li negativno promjene nogometne sredine na mladog nogometaša? Uspijevaš li se nositi s time?
- Malo je sve to naporno, još mi je Zadar bio udaljeniji od kuće nego Rijeka. Nova sredina i novi klub traže novo dokazivanje, ali dobro sam se snašao. Bila je dobra ekipa u Zadru, brzo su me prihvatili, a treneri su mi vrlo brzo ukazali povjerenje što znači da sam se naigrao što je pomoglo da se razvijem u seniorskom nogometu.
- S povratkom u HNK Rijeka odmah si zaigrao u seniorskoj momčadi, a na domaćem debiju protiv Osijeka odmah poentirao zgoditkom. Pohvale stižu sa svih strana. Kako objašnjavaš svoj nagli igrački uspon, ali i razne ponude koje se u posljednje vrijeme spominju?
- Sve mi se preko noći otvorilo. Bio sam u Zadru, normalan dan, došao s ručka i uslijedio je poziv da se sutradan vraćam u Rijeku. Bio sam iznenađen, ali u pozitivnom smislu. Drago mi je da me žele vratiti u Rijeku gdje je došao novi trener Igor Bišćan, novi stožer, dosta novih igrača. Bio sam željan dokazivanja i htio sam se prikazati u najboljem svjetlu. U početku nisam ni mislio da bih tako brzo mogao dobiti priliku zaigrati za seniorsku momčad, ali s obzirom da su se dogodile brojne ozljede igrača, neki su imali kartone, i tako mi se otvorila ta prilika da zaigram...
- I tu priliku si iskoristio na najbolji mogući način i krenula je čitava priča. Na kojoj poziciji vidiš sebe u igračkoj formaciji?
- Najviše mi odgovara pozicija središnjeg veznog igrača, i defenzivnog i ofenzivnog. Mislim da to mogu najbolje igrati, a stopera tek po potrebi.
- Odlika vam je i dobra igra glavom.
- Dobro, to mi je prednost zato jer sam visok (190 centimetara op.n.), a bitna je procjena lopte.
- Jesi li pri povratku pronašao neke suigrače s kojima se znaš iz mlađih kategorija Rijeke ili si se ponovo našao u novoj sredini?
- Od mlađih znam ove koji su sad tamo juniori Rijeke, a ove starije iskusnije znam otprije, jer nas je trener Matjaž Kek povremeno pozivao na treninge seniorske momčad i neke prijateljske utakmice.
- Kakvi su vam dojmovi o Matjažu Keku koji je niz godina bio ikona riječkog nogometa?
- Ne poznajem ga jako dobro, to bolje znaju igrači koje je trenirao, ali znam da je bio odličan trener i ono što je on napravio za Rijeku neće nikad biti zaboravljeno.
- Na poznatom turniru za mlade u Viareggiu riječki su juniori odigrali 2:2 s Juventusom. Dojma smo da su trebali pobijediti. Tu se pročulo za Ivana Lepinjicu, a uslijedio je interes talijanskih klubova. Je li to bila prekretnica?
- To je zasigurno jedan od jačih europskih turnira i prilika da se mladi igrači pokažu i dokažu. Imao sam sreću da sam igrao i zabio gol protiv Juventusa, ali cijela ekipa je bila dobra što nam je bilo jako važno.
- Je li bilo treme na tim utakmicama na kojima se očekivalo vaše igračko dokazivanje poput debija?
- Ma nije bila neka gadna trema. Sigurno da je ta utakmica bila nama vrlo važna, jer je Osijek odmah iza nas, ali uz podršku navijača, trenera i svih igrača mislim da je puno lakše igraču da bolje odigra i da se snađe.
- U medijima se spominje da su tri talijanska kluba zainteresirana za vaš transfer. Spominje se Udinese, Sassuolo, Fiorentina, pa čak i Juventus. Kakva je situacija?
- Govori se da su se neki klubovi zainteresirali, ali ja to ne znam. Ne zamaram se s tim pitanjima, niti imam nekakvih komentara koje bih mogao dati. Ja sam igrač Rijeke i prioritet mi je da odigramo sezonu do kraja kako spada, da osiguramo drugu poziciju u hrvatskom prvenstvu odnosno sljedeće godine Europu.
- Kako na mladog igrača utječu novinski naslovi u kojima se spominju silni milijuni eura (piše se da Udinese nudi 5 milijuna eura, ali i da je Juventus zainteresiran) koje se nude za prelazak u neki talijanski klub?
- Jednostavno ne razmišljam previše o tome. Na meni je samo da treniram, radim, razvijam se i trebam čvrsto s obje noge stajati na zemlji. Ne smijem si umišljati. Sigurno je lijepo čuti da se o tome piše, ali sve će to s vremenom doći. Meni je prioritet Rijeka čiji sam igrač.
- Stigao je i poziv za hrvatsku U-20 reprezentaciju?
- Da, nastupio sam već jednom u Švicarskoj nekih 25 minuta.
- Nadate li se reprezentativnoj karijeri u budućnosti?
- Ne znam, to će se pokazati s vremenom. Na meni je samo da dobro igram, da se razvijam kao igrač, i osoba, naravno. Ako budem pravi, ako budem radio, ako se budem zalagao na svakom treningu i utakmici vjerujem da bi mogao ostvariti dobar rezultat.
- Koliko vam je važna podrška obitelji?
- Ta mi je podrška najvažnija.