SUTRA SVI NA DROSINU! ZELENO-ŽUTI U BORBI ZA OSTANAK

Hajduk mora pasti, ALI ISTRI 1961 TREBA PODRŠKA S TRIBINA


Nikad u pulskom nogometu nisu cvjetale financijske ruže, krpanje kraja s krajem bio je "modus operandi" po kojem je funkcionirala najvažnija sporedna stvar na svijetu u najvećem istarskom gradu, no 12. prvoligaška sezone Istre 1961, deveta uzastopna, definitivno je najteža u klupskoj povijesti. Dao se hod po mukama naslutiti već tamo negdje u rujnu prošle godine kad je Michael Glover, izvršni direktor kluba i predstavnik većinskog vlasnika Round Midnight Investments (RMI), javno obznanio da američki investitori više neće financirati klub, nakon čega je, s klupskim računom u blokadi i praznom blagajnom, egzistencija Istre 1961 doslovno ovisila o dobroj volji neposrednih proizvođača.

Naime, nakon što tri mjeseca nisu dobili plaću, igrači su mogli uzeti čiste papire i svoju nogometnu sreću potražiti negdje drugdje, što su mnogi i iskoristili, jer nije bio problem pronaći klubove zainteresirane za najvažnije eksponate iz zeleno-žutog izloga, za čije se dovođenje usto nije morala izdvojiti niti lipa. Osipali su se tako pulski redovi iz tjedna u tjedan, stanjivao se i stručni stožer, zatvarale tribine na Drosini tijekom utakmice, ali Darko Raić Sudar uspio je desetkovani pulski brod, koji je puštao vodu na sve strane, održati na površini i zaključiti prvi dio sezone na osmoj poziciji na ljestvici, s istim brojem bodova kao deveta Cibalia i s pet koraka prednosti nad fenjerašem Rudešom.

Pomoć igrača Dinama

Polovicom prosinca ona šačica igrača koja je preostala razišla se svojim kućama, a da to ne naprave praznih džepova, uskočili su nogometaši Dinama koji su samoinicijativno između sebe prikupili nešto novca te ga proslijedili pulskim kolegama, da im se nađe za predstojeće blagdane. Sve što su igrači na Drosini dobili bila su tapšanja po ramenu što su, usprkos svih problema, izdržali do kraja. To i nova obećanja da netko spreman da otkupi od Glovera većinski paket dionica samo što nije zakucao na vrata s vrećom punom novca, iz koje će i oni dobiti sve što im se duguje.

No, dani su prolazili, prošao je Božić, prošla je i Nova godina, a ona grupica najupornijih koja još uvijek nije zalupila vratima Drosine i dalje je sjedila kod svojih kuća i čekala "jedan poziv koji mijenja sve". No, on nije stizao i do 10. siječnja svi su prvoligaši započeli s pripremama za nastavak sezone, a u pulskim redovima vladala je i dalje neizvjesnost oko klupske budućnosti. Redali su se potencijalni investitori, zvali su znani i neznani i raspitivali se o mogućnostima da postanu dio vlasničke strukture, ali nikako se nije pojavio jedan spreman da taj interes pretoči u nešto konkretno.

Drugi dio sezone opasno se približavao, 10. veljače i gostovanje na Rujevici bilo je sve bliže i bliže i nešto se moralo pokrenuti te je Darko Raić Sudar, s debelim zaostatkom za konkurencijom, okupio šaroliko društvo i krenuo u pripreme. Na što je ta momčad ličila najbolje bi mogla opisati brojka od 20 igrača koji su je napustili u prethodna dva mjeseca, pa je samim tim na prvoj prozivci bilo samo deset seniora, dok su ostatak činili golobradi mladići iz omladinskog pogona. (Ivica CEROVAC)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater