POJAČANJA SU NUŽNO POTREBNA - Antonio Ivančić (Danilo MEMEDOVIĆ)
Bilo je jesenas utakmica na kojima smo se pokušavali nametnuti kroz igru, radili trokut ili romb i uvijek bi se onda nešto dogodilo. Bili bismo opasni, dok su nam najgore utakmice bile one na kojima bismo samo nabijali loptu i potom čekali kome će se ona odbiti, umjesto da stvaramo šanse kroz igru, rekao je Ivančić
Početak novog radnog tjedna nije donio nikakvo osvježenje u igračkom kadru Istre 1961 i shodno s time, trener Ivan Prelec u jučerašnji je sraz protiv Žarkova krenuo s provjerenim snagama. I dalje u konkurenciji nema Močinića kojeg još uvijek muči ozljeda zadnje lože, kao ni Rafe Paeza kojem se ponovno pojavila bol u listu, dok je zdravstvena situacija s Munivranom takva da je upitno hoće li ovog proljeća uopće i zaigrati. S trenerom golmana Tihomirom Bulatom ovom su prilikom trening odradili Čondrić i Macan, dok su se Duka i Čubić izmjenjivali na golu medulinske "petice". S druge strane, kondicijski trener Luka Krklješ na "šestici" je radio s Galileom, Maganjićem i Octaviom Paezom, koji jučer također nisu bili među kandidatima za nastup.
Suzili su ti izostanci donekle manevarski prostor treneru Ivanu Prelecu pa je Bušnja, koji je protiv Slavoja zaigrao u vršku napada, jučer osvanuo u veznom redu. Desno od njega bio je Ivančić, a nešto povučeniji između njih dvojice smjestio se Blagojević.
- Dogovor prije utakmice je bio da Blagojević prima loptu na "šestici", a kad to ne bude u stanju napraviti, onda se spusti iza, stoperi se malo dignu, a Bušnja i ja suzimo prostor u sredini. Preko Blagojevića želimo graditi našu igru, on je tu jako bitan i po svemu što je pokazao otkad nam se priključio, riječ je o definitivno pogođenom pojačanju. Isto mogu reći i za Duku, koji je zaoštrio konkurenciju na golmanskoj poziciji, a tu je i Čubić, za kojeg se još uvijek ne zna hoće li ostati s nama, rekao je vezni igrač Istre 1961 Antonio Ivančić, otkrivši nam i zahtjeve koje je jučer pred igrače postavio Ivan Prelec.
- Trener je tražio od nas da pokušavamo igrati. Nedavno smo još jednom pogledali na videu gostovanje u Maksimiru kod Dinama, kao ogledni primjer utakmice kakve trebamo igrati. Istina, falio nam je tom prilikom završni pas, no sve ostalo je bilo na najvišoj razini jer smo ispunjavali trenerove zahtjeve i pokušavali odigrati ono što uigravamo na treninzima. Bilo je jesenas još takvih utakmica na kojima smo se pokušavali nametnuti kroz igru, radili trokut ili romb i uvijek bi se onda nešto dogodilo. Bili bismo opasni, dok su nam najgore utakmice bile one na kojima bismo samo nabijali loptu i potom čekali kome će se ona odbiti, umjesto da stvaramo šanse kroz igru.