MOJA ULICA, MOJA EKIPA 2025
Ivetić: Finale je presudio momčadski duh i karakter koji smo pokazali
(Futsal Istra)
Hrabri momci Renata Maretića drugu su godinu u nizu pokorili "Ulicu". Šest utakmica i šest pobjeda, uz gol-razliku 35:1, osigurali su im novčanu nagradu od 2.500 eura, od koje su 500 eura odlučili donirati te tako uz igračku kvalitetu pokazali i svoj humanitarni karakter. Koliko je zaslužen bio njihov trijumf može potvrditi i činjenica da su sva tri pojedinačna priznanja završila u njihovim rukama, što se dogodilo po prvi put otkad je 2004. godine "Ulica" ponovno zaživjela. Ono za najboljeg igrača pripalo je Mati Ivetiću, koji se suigračima priključio u šesnaestini finala.
- U posljednjem kolu prvog dijela sezone na velikom nogometu iščašio sam zglob, nakon čega sam preskočio Zimsku ligu u Pazinu. Čuvao sam se za "Ulicu" na kojoj nisam odigrao prvo kolo, da bi potom preostalih pet utakmica odradio uz bandažu i pod brufenom, ali na kraju je sve dobro ispalo - rekao je Mate Ivetić, koji je upisao "doppiette" u šesnaestini finala, osmini finala i četvrtfinalu, uz posljednji gol u finalu te na kraju s utakmicom manje dogurao do sedam postignutih pogodaka, jednog manje od najboljeg strijelca turnira Davida Šćire. - Iskreno, najmanje nam je važno tko će zabiti pogodak i u svakoj situaciji tražimo bolje postavljenog suigrača koji će gurnuti loptu u prazan gol. Lijepe su pojedinačne nagrade, daleko od toga, ali mi smo prije svega ekipa i ništa ne može zamijeniti osjećaj kad podignemo pobjednički pehar. To je čudo i za to igramo, a ne za individualna priznanja.
Kruna druženja
U svom trećem finalu u nizu, HMRM je upisao treću uzastopnu pobjedu nad Domino Malngom na "Ulici". Prvi su put Pazinjani svladali "malingovce" 2023. godine u polufinalu i potom izgubili finale od Valdebeka, nakon čega su ih lani i ove godine nadjačali u finalu.
- Finale je presudio momčadski duh i karakter koji smo pokazali, ali isto tako i borba i htjenje, kao i igračka kvaliteta u ključnim trenucima. Kvaliteta ne leži samo u tome da znaš zabiti gol, nego i u tome da 20 puta ukližeš u svom šestercu ili blokiraš 40 protivničkih šuteva, ali i da te golman izvuče kad je to potrebno. Sve nam se to poklopilo u ovom finalu, odigrali smo pametno i obranili naslov - istaknuo je Ivetić. - Mi smo ekipa 365 dana u godini, nismo poput nekih koji se skupe za turnir, dođu i odigraju ga te potom svatko ode na svoju stranu. Čujemo se svaki dan i stalno smo skupa, a "Ulica" je kruna svih naših zajedničkih druženja te za nju živimo. Manuel Perković, lani najbolji igrač turnira koji ove godine zbog operacije koljena nije mogao igrati, opet je živio za "Ulicu" isto kao i mi koji smo bili na parketu. Ujutro završnog dana su mi on i Loren Maružin, koji nam je također sjedio na klupi, poslali poruke kako nisu mogli spavati te da jedva čekaju da krenu utakmice i da osvojimo turnir. Sto posto smo glavama svi unutra te smo već razvili i prave rituale koje je možda bolje da ne spominjem jer bi se nekima mogli činiti smiješnim, ali i oni pokazuju koliko nam je "Ulica" bitna.
HMRM je imao samo devetoricu igrača u zapisniku, no to se nije osjetilo na terenu.
Po "triplettu"
- Brojčano nas je bilo manje od Domina, ali svi od reda smo bili spremni i to je najvažnije. Kad smo prije dvije godine izgubili finale od Valdebeka, imali smo samo jednu zamjenu, što se u konačnici pokazalo ključnim jer smo pali na fizičkom planu. Sad smo imali tri top zamjene, što je bilo sasvim dovoljno da držimo željeni nivo. Sigurno bi nam još jedan igrač dobro došao, ali najvažnije je da se nije primijetila razlika u našoj igri bez obzira tko je u tom trenutku bio na terenu - naglasio je Ivetić, kojeg nije trebalo ni pitati dolaze li po "triplettu" iduće godine s obzirom da su se on i njegovi suigrači već raspitivali koliko su naslova osvojile najsupješnije ekipe na "Ulici". - Sve se zna, ali isto tako znamo i što će nas dočekati. Bili smo toga svjesni i ove godine, da će protiv prvih nositelja svi biti dodatno "napaljeni" i da nijedna utakmica neće biti laka. Tako smo svakoj i pristupili i vratilo nam se. Niti jednog protivnika nismo olako shvatili, niti ga podcijenili, maksimalno smo ušli u svaki susret i to je recept za pobjedu. Prvi i jedini pogodak primili smo u finalu kad nismo dobro ispratili Baldu koji se izvukao i pucao, a lopta je najprije prošla meni kroz noge, potom i golmanu. Nije nam ta lopta trebala proći, ali bitno je da na kraju nije utjecala na rezultat.
I ove je godine Ivetića s tribina bodrila majka, koja se pohvalila kako je imala dvoje djece na završnom danu "Ulice".
- Istina, moja mlađa sestra Mara igrala je finale ženskog turnira za Jedva složene i, na žalost, izgubila. Bio joj je to prvi nastup jer prošle godine nije stigla zbog fakultetskih obveza. Ostalo je na meni da obranim obiteljsku čast, a na njoj je da se vrati i iduće godine pokuša osvojiti - zaključio je Ivetić.
Deset godina nakon Mini Ulice, David Šćira osvojio Ulicu
Da igrači stasaju na "Ulici" dobili smo potvrdu kroz Davida Šćiru, koji je 2015. godine slavio na U-11 turniru sa Žminjom i kući ponio priznanje za najboljeg igrača.
- Lani sam bio ozlijeđen, prije toga sam igrao za žminjski Čago te mi je ovo bila prva "Ulica" za HMRM i otišli smo do kraja, a dobio sam i priznanje za najboljeg strijelca. Nije moglo bolje, da mi je to netko ponudio prije početka, odmah bih potpisao - s osmijehom se nadovezao David Šćira. - Finale je bilo tvrdo. Poveli smo, Domino je izjednačio, mi smo vratili prednost, a onda su nas pritisnuli. No, naš golman imao je svoj dan i svaka mu čast na nekim obranama u finalu, pokazao se u najboljem svjetlu.
Pogodak u finalu je i jedini kojeg je HMRM primio na cijelom turniru.
- U svaku utakmicu smo ušli isto, s tvrdom obranom svjesni da ćemo prema naprijed nešto riješiti i tako je i bilo. Svi od reda smo ginuli jedan za drugoga, svatko je odradio podjednaku minutažu te nije bilo niti najmanje sebičnosti - decidiran je Šćira. - Vidjelo se to u polufinalu. Vodili smo 2:0 i išli tri na jedan te je Ivetić mogao pucati i stići me po broju golova, ali on je odlučio dodati. To je najbolji dokaz kako smo igrali cijeli turnir. Nitko nije gledao sebe, zanimala nas je jedino ekipa i to nam se vratilo. Vidimo se sljedeće godine i nadamo se novom finalu. I novom naslovu, naravno.
Dino Krizmanić "obranio" naslov najboljeg golmana
Drugu godinu u nizu Dino Krizmanić je najbolji golman "Ulice" te je tako poravnao doseg kojeg je njegov imenjak Crljenica ostvario 2021. i 2022. godine.
- Nevjerojatan je osjećaj opet biti najbolji golman "Ulice" te svaka čast ekipi koja je na cijelom turniru igrala vrhunsku obranu - smatra Dino Krizmanić. - Nama je obrana uvijek u prvom planu jer znamo da ćemo na drugoj strani kad-tad zabiti. Sve kreće od nje i u prethodnim utakmicama stvarno nisam imao puno posla, ali to me nije uspavalo te mogu pohvaliti samog sebe za nekoliko odličnih intervencija u finalu.
Za napeto finale trebaju dva aktera, a Domino Maling je i ove godine bio dostojan rival.
- Svaka čast Dominu. Imali su najteži ždrijeb ove godine i opet su dogurali do finala, premda njihovi glavni igrači ne mogu igrati "Ulicu" jer su profesionalci. Na njihovu žalost, a našu radost, na završnom danu nisu imali niti Siljana i to se osjetilo - nije dvojio Krizmanić. - S njim bi nam sigurno bilo još teže, ali i ovako su nas u jednom periodu jako pritisnuli. No, uspjeli smo se obraniti i kad je na ulasku u posljednju minutu Ivetić pobjegao i zabio, znao sam da je to - to. Osvojili smo naslov i za godinu dana evo nas opet u Puli, da ga još jednom pokušamo obraniti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
