(Foto: NK Uljanik)
I nedjeljna je utakmica potvrdila da su baš sve utakmice SuperSport Druge lige teške i neizvjesne bez obzira na stanje na ljestvici. Apsolutno je nebitno da li igraš protiv lidera bez poraza, ili pak kluba sa začelja koji nema pobjedu, u tih devedeset minuta moraš dati maksimum ako želiš izvući nešto pozitivno. Naravno da su očekivanja drugačija pred sam početak susreta, poglavito na tribini i oko stadiona, no na terenu je to pomalo drugačije, u što su se uvjerili igrači Uljanika u starzu s fenejrašem Hrvatskim dragovoljcem (1:0).
- Sigurno je da su naši navijači očekivali laganu pobjedu, kako ćemo bez puno muke pobijediti momčad iz Zagreba, no nije bilo baš tako. U ligi su sve kvalitetne momčadi i nijedan susret nije lagan. Predvidjeli smo da će biti u niskom bloku, da će čekati kontru i biti strpljivi cijelu utakmicu kako bi ju i dočekali. Možda nisu krenuli sa sustavom i sastavom kakvog smo očekivali, no vrlo brzo smo se prilagodili na te nove okolnosti i započeli našu igru. Bili smo čvrsti i koncentrirani u obrani, a prema naprijed smo stvarali prilike. Nismo ih realizirali kako smo trebali, ali smo si govorili da trebamo ostati mirni i tako je i bilo. Naravno da se osjeti kada vrijeme curi, a ti ne možeš tu svoju nadmoć kapitalizirati kroz pogodak i pokazati da si bolji, ali ponavljam, mirnoća nam je omogućila da igramo posve isto i to nas je na kraju nagradilo - rekao je stasiti stoper Uljanika Raul Kumer.
Bez Ivana Zgrablića, Ivana Giljanovića i Benjamina Pajkovića, tri važne karike, bilo je drugačije, ali su uspjeli Brodograditelji nadvladatii taj problem.
- Svaki igrač nedostaje jer svaki od nas unosi nešto svoje u momčad, no igrali smo dobro dok nije trebalo zaključiti akciju. Nismo im dozvolili niti jedan udarac u okvir gola, mislim da je bilo samo nešto pored, svaka duga lopta je bila naša, bili smo pravovremeni, teško su oni ulazili u zonu udarca i to veseli. Za razliku od, primjerice Solina i Ždralova, mi smo ti koji smo imali veći posjed, imali više mogućnosti kreiranja napada, nije bilo toliko presinga na Žikovića i mene u zadnjoj liniji pa je sve bilo opuštenije i više vremena da pomognemo u izgradnji napada. Nije bilo niti zabadanja krila u sredinu, mogli smo se razvući, ali isto tako bilo je teško probiti njihovu obranu jer su tu bili donekle zgusnuti.
I kada su već svi pomislili da je to dan kada lopta neće u mrežu, pojavio se David Šćira. Još prije nekoliko susreta zazivali su gledatelji njegov izlazak kada je »silovao »loptu po vrhu gostujućeg kaznenog prostora jer je bilo očito da se vrlo rijetko odlučuje na udarac po golu.
- Ne njega van, on će uvijek nešto izmisliti i iščeprkati. Treba ga istrpjeti koliko god je to moguće - rekao je jedan navijač koji je ipak bliže klubu i zna što se od njega može očekivati.
I bi tako, Šćira je pogodio za pobjedu protiv Lučkog u istoj minuti kao i u nedjelju protiv Hrvatskog dragovoljca. Pratio je ubačaj Noela Bilića, koji je prošao iznad jednog od najviših na terenu Robera Perića Komišića i zakucao loptu u suprotni kut do tada nesavladivog Giovannia Jerolimova.
- Možda se ipak malo osjetio umor od srijede, koliko god mi mislili da to nije tako. Ponekad bi srce htjelo, a tijelo ne može pa je sve izgledalo kako je izgledalo, no bitno je da smo došli do tri boda. Sada imamo nešto više dana za oporavak i nadam se nastavku pozitivne serije - zaključio je 17-godišnji Raul Kumer.