Svim kućanstvima, bez iznimke, od vrata do vrata, svakodnevno se dostavljaju katalozi, letci, brošure. Kaufland, Lidl, Plodine, Müller, Konzum, Stanić, Pevec, Jysk, Lesnina. Spar i Interspar. U Puli, evo, napokon, odnedavno i Emmezeta i Harvey Norman. U jednom tjednu na svom kućnom pragu prosječni građanin poveće stablo posloženo u hrpu šarenog papira. Ne želite li primati kataloge, tko vam je kriv. Nitko vas ne pita. Raznosači promotivnog materijala su kreativni. Bacit će te raznobojne i pažljivo dizajnirane komade celuloze na stepenište, ugurat će ih silom u poštanski sandučić ili će ih brižljivo saviti i utisnuti u portune.

U katalozima ima svega, pa i još malo više od toga. Čovjek bi se mogao zadubiti u te pomno ilustrirane i posebno za njega izdvojene proizvode, boje i fotografije do te mjere da zaboravi koji je dan u tjednu. Dođe li, ne daj bože, do toga, propustio bi kakvu akciju, recimo zidnu naljepnicu na Eiffelov toranj po cijeni od samo 19,99 kuna. I dok neki gunđaju da im reklamni materijali guše poštanske sandučiće, ovi drugi vrijedno bilježe, podcrtavaju artikle koje će, čim kucne pravi čas, kupiti po najpovoljnijoj cijeni. Postoji li bolja razbibriga od beskonačnog listanja primamljivih proizvoda umotanih u fini papir? A tek zadovoljstvo uspoređivanja cijene majoneze? U kojem li je dućanu jeftinija? Ili riže, ili pamučnih gaćica, dva para po cijeni jednog. Na kraju dana ne morate ništa ni kupiti. Dovoljno je znati da možete. I, naravno, znati gdje će vas čekati najpovoljnija varijanta, recimo, kilograma Barille.(Chiara BILIĆ)

Povezane vijesti

• Kaufland ne radi na blagdan Svih svetih
• Billa Hrvatska od 1. travnja posluje pod Sparom
• S tržišta se povlači Billa sladoled s četiri okusa