Židovi u Istri, koji se na Poluotoku spominju već u doba vladavine Rima, kroz sva su povijesna razdoblja, ovisno o onima koji su vladali Istrom, prolazili razdoblja mirnoga života, do represija, izgona i deportacija u konclogore. Židovi su uvijek bili najbrojniji u najvećem istarskom gradu, Puli, pa u Poreču i Rovinju

Ne zna se točno kada su Židovi počeli pristizati na tlo Istre. Prema arheološkim nalazima (nadgrobni spomenik u Puli koji su podigli helenizirani Židovi majci “štovateljici židovske vjere”) svjedoče o njihovoj prisutnosti od vremena širenja rimske vlasti u Istri, po nekima čak iz 2./3. st., piše Ljiljana Dobrovšak u svojem "Kratkom pregledu povijesti Židova u hrvatskom dijelu Istre", čiji rad koristim u pisanju ovoga priloga. Rimljani uglavnom nisu sprječavali njihovo kretanje i naseljavanje sve do 324. godine kada je Rim prihvatio kršćanstvo kao državnu religiju. Nakon toga nema zabilježene prisutnosti Židova u Istri, sve do 10. st. 

Venecija cijenila poduzetne Židove 

U to vrijeme cvjetala je trgovina robovima, čije je središte, pretpostavlja se, bila Pula, a kao posrednici takve trgovine navode se Židovi. Od početaka 10. st. postupno je jačao pritisak na Židove u europskom kršćanskom društvu, a kulminirao je križarskim ratovima. Mletačka Republika cijenila je Židove, imajući u vidu njihovu ulogu u trgovini i prometu i korist koju je otuda imala, pa ih je poticala da trguju u primorskim gradovima. Potkraj 14. st. uslijedila je nova seoba Židova prema sjevernoj Italiji, ali i Istri, i to nakon velikih pogroma i masakra kojima su bili izloženi u Franačkoj, Bavarskoj i Austriji te nakon optužaba da su prijenosnici “crne kuge”.

Razdoblje 14. i 15. st. era je novih progona Židova gotovo u svim kršćanskim državama. U Mletačkoj Republici tih progona nije bilo, nije podržavala progone, štoviše, sprječavala ih je i kažnjavala svaku nepravdu učinjenu židovskoj manjini. Nalazimo ih u Umagu (1429.), Poreču (1440.), Rovinju i Puli (1427.); Trst i Rijeka najsnažnija su mjesta njihova okupljanja.

Židovi su sve više dolazili u Istru da bi osnivali pravno utemeljene bankarske poslovnice pod nadzorom mletačkih vlasti. Mogli su se naseljavati koliko su htjeli. Tek od druge polovice 15. st. financijska djelatnost Židova u Istri počela se smanjivati zbog protužidovske propagande. 

Jakov prvi poznati porečki Židov 

Prvi imenom poznati porečki Židov bio je Jakov koji se 1450. preselio u Kopar kada je s koparskom komunom sklopio ugovor o osnivanju bankarske poslovnice. Nekoliko desetljeća kasnije, 1481. godine, porečka komuna daje izvjesnom Mojzesu na raspolaganje zemljište za groblje koje su “prethodnih godina imali drugi Židovi”. Osim zabrane kupovanja vina, u svemu su bili izjednačeni s ostalim građanima. Židovska Banco di Parenzo dobila je dopuštenje da obavlja novčarske poslove i na onom dijelu mletačke Istre gdje nema banaka.

Prvi Židov koji se spominje u dokumentima u Puli je Comparino di Ganhousen 1427. godine. Bio je pozajmljivač novca i surađivao je sa Židovima Samuelom i Ionom te je trgovački bio povezan sa Salomonom iz Trsta.

Povezane vijesti

• Objavila dosad neviđene FOTOGRAFIJE STRAVE I UŽASA KRISTALNE NOĆI iz obiteljske arhive
• Zajednička komemoracija dobar preduvjet za prestanak podjela
• Ustaše su jako puno Židova ubili na Pagu