Komentar glavnog urednika Glasa Istre Roberta Franka
Sram bilo sve one koji zapošljavaju preko namještenih natječaja!
Jesu li svjesni koliko su samo nepošteni kod neprofesionalnih i namještenih odluka o zapošljavanju podobnih? Da li im je jasno koliko štete nanose onima koji su cijeli život ulagali u svoje znanje, odricali se, istodobno radili dva, tri teška i loše plaćena posla samo da bi si osigurali minimalne financijske uvjete za studiranje i osposobili se za tržište rada?
Imaju li oni koji zapošljavaju preko veze grižnju savjesti? Imaju li u sebi ikakav sram kad umjesto onih s najboljim uvjetima izaberu nekoga tko ih ne zadovoljava? Jesu li svjesni koliko su samo nepošteni kod neprofesionalnih i namještenih odluka o zapošljavanju podobnih? Da li im je jasno koliko štete nanose onima koji su cijeli život ulagali u svoje znanje, odricali se, istodobno radili dva, tri teška i loše plaćena posla samo da bi si osigurali minimalne financijske uvjete za studiranje i osposobili se za tržište rada? I onda na neku opuštenu prigradsku feštu dođe stranački baja, zasvira gitara, otpjevaju se dvije tri, naše, domaće, za stolom svi su svoji, grle se, viču: "Kuraja, kuraja!", urlaju i ponosno se, s prizvukom nadmoći i uzvišenosti, nabacuju suštinski jeftinim lokalpatriotizmom poput - "Istra je naša".
Upravo se tom sintagmom, s vremenom potpuno izvitoperenom i profaniranom, zaogrću kad opravdavaju ono neprihvatljivo i nečasno što rade. I zato će, bez osjećaja grijeha koji svjesno čine kad drugima nanose nepravdu, u pauzi pjevanja dobrano načeti alkoholom i ishlapljujućim parama iz njihovih znojnih tijela, napuniti zadnju damižanu nakon čijeg će ispijanja onaj koji odlučuje o poslu reći onome kojemu nekoga zapošljava: "Neka mala dojde u ponediljak ujutro". Stvar zapošljavanja je, dakle, riješena u slatkom noćnom druženju dok je vatra veselo pucketala u kaminu. Hektolitri vina spojili su interese. Akteri priče su se pobratimili. Danas ti meni, sutra ja tebi. Tako se otprilike dogovaraju solidnija radna mjesta.
Formalnost
Naravno da ima i drugačijih scenarija zapošljavanja, poput kratkih telefonskih poziva u kojima za nekoga intervenira moćnik iz partije. E sad, postoji sumnja da je prošlotjedno okončanje javnog natječaja za prvog čovjeka Turističke zajednice Marčane, što je izazvalo različite reakcije i otvorilo sumnje u transparentnost postupka, kontaminirano političkom intervencijom. U skladu s time postavljena je dilema o tome što je presudilo kod zapošljavanja nove predsjednice: podobnost ili sposobnost. Ovaj recentni slučaj navodimo bez aluzije da je bilo što oko kadriranja u Marčani riješeno uz glazbu, vino i druženje. A možda i je, tko će ga znati.
No istina je: kad se uz muziku, obilje hrane, istu političko-interesnu pripadnost i časnu riječ postignu dogovori, javni natječaji za zapošljavanje su formalnost. Odradit će se reda radi. To je ono standardno zapošljavanje preko veze koje ubija volju za radom i životom i umjesto konkurencije potiče korupciju. Osakaćuje tržište rada i pokazuje slabosti sustava. Ti pjevači, gudači, "naši koji pomažu našima", ne razmišljaju o posljedicama svojih odluka. Briga ih, važno da su si međusobno napravili usluge koje se vraćaju novim, istim, sličnim ili drugačijim uslugama.
Nego, vi koji namještate javne natječaje kod zapošljavanja, da li vam je barem malo neugodno kad možete pretpostaviti koliko je neki tamo pošteni Istrijan ulagao u svoju kćer i financiranje njenog skupog studija zbog kojeg je odradio tisuće i tisuće noćnih sati u Arsenalu po ljetnim sparinama, jesenskoj vlazi i zimskim hladnoćama, odrekao se svih većih i manjih, krupnijih i sitnijih životnih zadovoljstava samo da bi mu njegova mala, poštena do srži i naivna do bola isto kao i on, dobila obrazovanje i mogućnost kandidiranja za neko solidno radno mjesto koje joj zasluženo pripada, a u njihovoj jednostavnosti života ostvarenje je skromnih obiteljskih snova koje ste vi, toj maloj, skladnoj, jednostavnoj zajednici, oduzeli samo zato jer ste bahati, jer to možete, jer mislite da je sve vaše, da o svemu odlučujete i da su svi ostali statisti u filmskom životu u kojem ste si podijelili glavne uloge. Mislite da je u redu to što oduzimate priliku drugima, bacate u koš njihove živote i uništavate nečije talente? Zar doista mislite da to što radite nitko ne vidi i ne čuje, da nitko neće zapamtiti vaš bezobrazluk i drskost, bezobzirnost i izostanak dobrog kućnog odgoja kad, svejedno da li djetetu ili odrasloj osobi, oduzimate zasluženo radno mjesto i pravo na realizaciju snova.
Poigravanje
Oni koji provode javne natječaje kod zapošljavanja i onda diskrecijskim odlukama kod odabira najboljeg kandidata zloupotrebljavaju sustav koji im je ukazao povjerenje - poigravaju se ljudskim sudbinama.
Institut javnog natječaja daleko je od idealnog rješenja u procesu zapošljavanja. No svakako je najmanje loš jer, unatoč svojim nedorečenostima i slabostima, barem djelomično garantira svakome istu polazišnu poziciju. U svojoj nesavršenosti javni natječaj je formalni postupak u kojem donekle postoje jasna pravila igre. Političari ih, naravno, krše, bez odgovornosti i s pomanjkanjem morala, savjesti i poštenja. Zapošljavaju kad, kako i koga oni žele. Mnogi više ni ne vjeruju u javne natječaje. Znaju da su ishodi unaprijed dogovoreni. Zato odustaju i prije nego su se kandidirali. Pomirili su se da je namještanje zapošljavanja dio života.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
