Vlada je dala podršku za nastavku proizvodnje
SAMIR HADŽIĆ, DIREKTOR ULJANIK BRODOGRADNJE 1856: Izborili smo se da se u pulskom brodogradilištu neće graditi hoteli, ali smo pritom morali proći stečaj, ostati bez osam plaća i doživjeti totalni raspad sistema
(Snimio Dučko Marušić Čiči)
Malo je koje imenovanje na direktorsku funkciju izazvalo takvu medijsku pažnju kao ono Samira Hadžića u Uljanik brodogradnji 1856. Radnik koji je stigao do trona, opisivao se taj njegov dolazak na direktorsko mjesto. No, taj tron i nije najprivlačniji. Biti na čelu firme koja na zgarištu bivšeg Uljanika želi izgraditi nove temelje, vratiti brodogradnju u Pulu, očito nije neki mamac za menadžere. Mnoge zanima kako mu je to uspjelo. Neki smatraju da je Hadžić samo figura na šahovskoj ploči kojom upravlja moćna ruka, možda čak i ona premijera Andreja Plenkovića. Jer radnici u ovoj zemlji, takav je opći dojam, ne mogu tek tako do najviših položaja u firmama.
S Hadžićem se nalazimo na porti brodogradilišta na Bulevaru. Nema odijelo, kravatu. Imamo dojam da nećemo razgovarati s direktorom već članom Stožera za obranu brodogradnje Uljanik, po čemu je i postao poznat u javnosti. Ali Hadžić je sada direktor. Potpuna zamjena uloga. Prije je kritizirao one na vrhu, sad je i sam na njemu. Hoće li i do sebe biti kritičan? Na razgovor dolazi u svom prepoznatljivom - BMW-u.
- Direktor vozi BMW.
- Da.
- Koliko je star?- Proizveden je 1983., ima 37 godina.
- Ne vidim više po Uljaniku skupe limuzine. Gdje su nestale?
- Njihovi su vlasnici napustili Uljanik kada je brod počeo tonuti. Sada unajmljujemo vozila u službene svrhe kada je to potrebno. Ne trošimo novac na kupnju novih automobila.
- Od skladištara do direktora, tako vas mediji predstavljaju. Koliko znam, niste krenuli kao skladištar u Uljaniku.
- Moje formalno obrazovanje je strojarski tehničar, završio sam srednju tehničku školu. U Uljanik sam došao raditi kao cjevar, ali na kraju zbog ozlijede, koju sam zaradio na tom poslu, nisam dobio liječničko dopuštenje da nastavim raditi na brodu pa sam zbog zdravlja završio u skladištu.
- Prije direktorskog mjesta bili ste i u Nadzornom odboru onog bivšeg Uljanika.
- Kad je sve to krenulo, nas četvorica radnika, jedan brodomonter, drugi dizaličar, treći koji je radio u projektnom uredu i ja kao skladištar, osnovali smo Stožer za obranu brodogradnje Uljanik. Htjeli smo i sami vidjeti što se tu točno zbiva jer je sve uvijek bilo obavijeno velom tajnosti. Na kraju smo shvatili da firma propada, da se sve želi privatizirati, da tu netko želi graditi hotele, a brodogradnja bi ostala na Otoku. Pa smo skupljali udjele radnika za Skupštinu društva, koja je na kraju krahirala, jer država kao vlasnik nije glasala, stalno je bila neutralna. Nakon toga sam imenovan u Nadzorni odbor zajedno s dvojicom radnika i za to smo primali veliku naknadu od nula kuna. Naravno da cilj nije bila plaća niti nekakva naknada, nego smo htjeli probati spasiti firmu. Smijenili smo staru Upravu i imenovali novu, ali u tom je trenutku već bilo toliko dugova da je sve, nažalost, završilo stečajem.
- Na koga konkretno mislite kad kažete da je ovdje netko imao namjeru graditi hotele?
- Bivša Uprava je kao strateškog partnera bila odabrala gospodina Danka Končara i njegovu firmu Kermas energija, kada nam je na skupovima radnika prezentirano da će se na području brodogradilišta graditi razne zgrade ugostiteljske i turističke namjene, a da će se kompletna brodogradnja preseliti na Otok.
- Je li iza te namjere stajala politika?
- To mogu samo nagađati. Pretpostavljam da to nitko ne bi mogao raditi bez potpore politike. Ali tada sam u priču bio uključen kao radnik, raspolagao sam s istim informacijama kao bilo koji uljanikovac. Srećom, ovdje se neće graditi hoteli, ali smo pritom morali proći stečaj, ostati bez osam plaća i doživjeti totalni raspad sistema.
- Mislite li da će brodogradnja ostati na čitavom području Uljanika, da negdje na koncu neće izrasti hoteli?
- U ovom je trenutku prenesena koncesija u punom teritorijalnom obliku. Uljanik tako ostaje u istim gabaritima. Firma Uljanik brodogradnja 1856, koja je i dobila tu koncesiju, u svom portfelju, koliko znam, nema turizma.
- Kako to mislite da se, koliko znate, nova firma neće baviti turizmom?
- Ne, ne, znam da se neće. Kao direktor nemam namjeru ni u jednom trenutku bilo koji dio Uljanika staviti van industrijske proizvodnje. Hoće li ona značiti brodogradnju, neku djelatnost povezanu s njom ili kakva drugu industrijsku proizvodnju, svejedno je. Prostora i radionica imamo, tu se može svašta proizvoditi za brod, ali i ne samo za njega. To je neki moj cilj. Naravno, tu su vlasnici, a to će nakon dokapitalizacije biti i država u pedesetpostotnom udjelu, koji će odlučivati što će na kraju biti. Nadam se da će se odlučiti za brodogradnju. Uostalom, Vlada je dala podršku nastavku proizvodnje u Uljaniku. Zato mislim da u najmanje idućih pet godina nitko ovdje neće razmišljati o bilo kakvom ugostiteljstvu ili turizmu. Za to smo borili i izborili, da ovdje budu uljanikovci, brodograditelji, industrija, to je ono što želimo.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
