Ruže iz Rovinja

Put do zvijezda vodi preko trnja, poručio je zvjezdoznanac Korado Korlević, predsjednik Zaklade Adris, na dodjeli ovogodišnjih donacija i stipendija koje rovinjski gospodarski div dodjeljuje akademskoj zajednici, znanstvenicima i studentima. Korlević svakako zna kakav je put do zvijezda (a i do zvjezdarnice što ju je uz puno muke podigao u Višnjanu), ali zna i da se na kraju tog puta, u zidovima od trnja, nalaze ruže. Poželjevši ruže istraživačima u prirodnim i društvenim znanostima koji su ove godine donirani od Zaklade Adris, kao i studentima dobitnicima stipendija, Korlević je na lijep način izrekao i da bez kvalitete, izvrsnosti i inovativnosti nema uspjeha u ozbiljnom poslu.

Rovinjska Adris grupa preko svoje zaklade već dvanaest godina ulaže svoj novac – do sada oko pedeset milijuna kuna, samo ove godine više od tri milijuna kuna – u studente, sveučilišta, bolnice, očuvanje baštine i kulturne projekte. Mnogi će reći da je to moćna kompanija s velikim rastom dobiti svake godine, pa i svakog kvartala, te kako jedan posto koji odvajaju ne predstavlja preveliki i poslovno teško prihvatljiv izdatak. Možda je to doista tako, ali milijuni kuna podijeljeni na natječajima za najbolje i najinovativnije projekte mogli su, kao u brojnim drugim kompanijama te snage, biti potrošeni na menadžerske bonuse, na raskošne limuzine ili korporacijski helikopter. Umjesto znanosti, kulture i umjetnosti, Adris je mogao sufinancirati festivale lake glazbe, nogometaše ili neki drugi popularni sadržaj oko kojeg bi se raspravljalo preko društvenih mreža.

Zaklada Adris odlučila se za financiranje budućnosti. Studentice Muzičke akademije koje su nastupile na svečanosti dodjele donacija i stipendija, a i same stipendistice, vrijede za društvo i kulturnu politiku više od kupnje limuzina i drugih maskota prestiža poslovne elite. Ulaganja u medicinska istraživanja u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Dubrava neosporno su vrhunska vrijednost, dok je obnova starog zdanja u općini Kršan nešto što ostaje za buduće naraštaje.

U Hrvatskoj nema mnogo kompanija koje ulažu toliki novac u donacije i stipendije. Javnost je upoznata sa stipendiranjima koje daju neke turističke tvrtke, s donacijama velikih trgovačkih lanaca kao i ulaganjima informatičke industrije koja joj, budimo iskreni, uglavnom služe za osiguranje kvalitetne radne snage. Ne treba zaboraviti ni donacije državnih i javnih poduzeća, poput Hrvatske elektroprivrede i Hrvatske lutrije, no tamo se ne dijeli privatni kapital. U slučaju Adrisa događa se upravo to: dijeli se novac brojnih suvlasnika i dioničara Adrisa koji imaju pravo na golemu osobnu satisfakciju jer krajnje pohvalno, i za mnoge bi to trebalo biti motivirajuće, svoju imovinu poklanjaju za opće i društveno dobro.

Zaklada Adris krenula je još 2007. godine drugim putom. U Rovinju se dodjeljuju, kao u Straussovu valceru, „Ruže s juga”, nagrade za one s dobrim idejama, inovacijama i znanjem da ih provedu. Neosporno je da Hrvatskoj treba još kompanija koje će, ne štedeći na budućnosti, krenuti Adrisovim donatorskim smjerom.