U organizaciji građanske inicijative "SviZaŽminj" na tribini u Čakavskoj kući predstavljena je knjiga Dina Debeljuha "Opljačkani smo! Što sad!". Kako je rekao moderator Josip Pino Maras, u toj se knjizi Debeljuh, istaknuti istarski političar koji je do 2008. obnašao razne političke dužnosti, dotakao srži problema s kojim se suočava naše višestranačko društvo, a to je korupcija.
Interes investitora, a ne naroda
Analizirajući proces pretvorbe i privatizacije, Debeljuh napominje kako je dotadašnja društvena imovina, poduzeća, koju su stvarala pokoljenja prije 1990-ih, privatizirana, zapravo kupljena kreditima bez pokrića, a prodavatelji su pritom od kupaca, često stranaca, dobivali visoke provizije. Budući da se krediti nisu vraćali, banke su preuzimale firme koje su redom bankrotirale, tako su i pred bankrot dovedene i banke, koje je država, zapravo porezni obveznici svojim novcem, sanirala. Nažalost, to se događalo pod pokroviteljstvom politike i državnih službi koje, iako su plaćene od naroda, od poreznih obveznika, nisu transparentno provodile te postupke pa su pojedincima, poglavito onim vezanim uz politiku, omogućile stjecanje velikog bogatstva. Tako je, kaže Debeljuh, opljačkana naša zajednička imovina. Opljačka je, jer su političari nerijetko korumpirani, radili u interesu investitora, a ne naroda od kojeg su izabrani i koji ih je kroz poreze plaćao.
U tom su značajnu ulogu odigrale stranke, dodao je prof. dr. Mirko Štifanić prema kojem u Hrvatskoj nema političkog pluralizma, već smo političke i to predizborne retorike. Stoga on rješenje vidi u neposrednoj demokraciji, a postojeću predstavničku raščlanio je na lijevu, desnu i istrijansku, dodajući kako je svima njima uz prodavanje "ideološke magle" u konačnici važno samo stjecanje privilegija i bogatstva članovima stranaka i njihovim financijerima, isključujući bilo kakav utjecaj građana, birača, koji su im potrebni samo da bi se dočepali vlasti.
"Ortački" tip kapitalizma
Kako to u praksi izgleda pojasnio je Maurizio Zennaro nezavisni gradski vijećnik iz Poreča, na primjeru prodaje starog nogometnog igrališta u tom gradu. Odluku o toj važnoj transakciji donijela je gradska komisija, a ne Gradsko vijeće, a kamo li da su se o tomu mogli izjasniti građani. Pri tomu, ne samo da su izigrani zakoni, već su građani i zajednica isključeni iz bilo kakvog procesa odlučivanja, koji je zapravo privilegija uskog kruga dužnosnika vladajuće stranke. I mr. sc. Drago Kraljević začetke ovakve prakse nalazi u počecima višestranačja, kada se Hrvatska opredijelila za tržišno gospodarstvo. Tada je stvoren "ortački" tip kapitalizma u kojem je "Agrokor" tipičan primjer. Kako bi se on uspostavio trebalo mu je dati znanstvenu podlogu, a to su učinili "znanstvenici" koji su rješavali ideološke barijere kako bi društveno vlasništvo moglo postati privatno.
Kraljević je podsjetio kako je Hrvatska, pristupivši Europskoj uniji, preuzela obavezu usklađenja zakonodavstva pa direktive EU-a u Hrvatskoj postaju zakoni prema kojima Vlada upravlja zemljom. Uz to, napomenuo je da globalnim svijetom više ne vlada industrijski, već bankarski kapital, koji ima snažan utjecaj na vlade jer je svojom financijskom moći iznad država i državnih politika.
Što sad? Pitanje je koje nameće ova knjiga. Stoga sudionici tribine poručuju kako uvijek postoji izlaz, a on je u ovakvoj situaciji neposredna demokracija koje se ostvaruje putem referenduma koji omogućuju uključivanje građana u donošenje odluka. Budući da je državna politike pod snažnim utjecajem međunarodnih institucija i financijskog kapitala, lokalna je zajednica ta koja još uvijek ima prostora za autonomno djelovanje i zato je pozvana da svoje građane uključi u transparentan proces donošenja odluka i na taj način iskorijeni korupciju i parcijalne interese pojedinih grupacija. (M. RIMANIĆ)