(Milivoj MIJOŠEK)
Centar za gospodarenje otpadom samo je jedan od elemenata složenog sustava. Još uvijek ostaje pitanje plasmana korisnih sirovina kao što je plastika, staklo, papir, a tu je i pitanje zbrinjavanja glomaznog i zelenog otpada, organskog te muljeva s uređaja. Sve su to frakcije otpada za koje danas ne postoje jasno definirani tokovi, a koje je država trebala zakonom definirati
Otpad i njegovo zbrinjavanje već je neko vrijeme jedan od najozbiljnijih problema suvremene civilizacije, no još ga donedavno takvim nismo imali razloga doživljavati na lokalnoj razini. Međutim, ta se percepcija u zadnjih nekoliko godina drastično promijenila, a pretrpani kontejneri i gomile smeća ostavljene na javnim površinama postale su vremenom, nažalost, i naša svakodnevica. Problem je velik i polako ga svi postaju svjesni, a odgovore na pitanja o uzrocima i mogućim rješenjima takvog stanja potražili smo kod direktora pulskog komunalnog društva Herculanea Igora Starog. Za početak zanimalo nas je zbog čega dolazi do problema s otpadom na području Pule, odnosno zašto, usprkos činjenici da su izgrađeni i Centar za gospodarenje otpadom i reciklažna dvorišta, divlji deponiji u okolišu niču poput gljiva nakon kiše.
- Često se zaboravlja činjenica da je tijekom pregovora o pristupanju Europskoj uniji Republika Hrvatska sama preuzela obavezu do kraja 2018. izgraditi centre za gospodarenje otpadom i sanirati sva neusklađena odlagališta otpada. Istarska županija je među prvima ispoštovala tu obavezu. Početkom 2019. zatvoreno je odlagalište otpada Kaštijun čime se de facto prešlo na tzv. bezodlagališni koncept, što znači da jednostavno više nije moguće ni kilogram otpada odložiti na odlagalište.
- Zašto dolazi do problema?
- Zato što sustav kakav danas imamo u Hrvatskoj nije osigurao sve preduvjete za kvalitetan i učinkovit način gospodarenja i zbrinjavanja otpada, a to je država trebala osigurati. Kada govorimo o preduvjetima, tu prije svega mislim na jasno definirane zakonske okvire koji omogućuju nadziranje i kontrolu svih tokova otpada, a to podrazumijeva uređen sustav odnosa među svim dionicima tog sustava, i to od mjesta nastanka otpada do konačnog zbrinjavanja. Gledajte, Centar za gospodarenje otpadom samo je jedan od elemenata složenog sustava. Još uvijek ostaje pitanje plasmana korisnih sirovina kao što je plastika, staklo, papir, a tu je i pitanje zbrinjavanja glomaznog i zelenog otpada, organskog te muljeva s uređaja. Sve su to frakcije otpada za koje danas ne postoje jasno definirani tokovi, a koje je država trebala zakonom definirati.
- Možete li to pojasniti na primjeru plastike ili glomaznog otpada? Brojne su kritike pogotovo na glomazni otpad i prikupljanje plastike i njihovu reciklažu.
- Svjedoci smo brojnih onečišćenih šumica i javnih površina. Do samog zatvaranja odlagališta put glomaznog otpada bio je jednostavan. Otpad bi se prikupio od korisnika ili bi ga korisnik sam dovezao na odlagalište, potom bi se električni uređaji i korisni dijelovi odvojili, a ostalo odložilo na odlagalište. Danas, ukoliko nemate odlagalište, tu frakciju otpada morate predati subjektu koji ima dozvolu za prikupljanje takve vrste sirovine, kao npr. Metis. On ga obradom grubo samelje, izvadi nešto korisne sirovine i odloži na susjedno odlagalište. No i ta strategija tzv. susjednog odlagališta za glomazni otpad danas više nije moguća jer jednostavna obrada vrlo strukturalno složene frakcije glomaznog otpada zahtjeva daleko višu tehnološku razinu obrade. Danas drobilica nije dostatna, jer kada grubo zdrobite glomazni otpad, nemate kamo to zbrinuti, ni mi kao komunalci, a ni privatnik. Odnosno može, ali su u tom slučaju troškovi prijevoza tako obrađenog otpada i odlaganja veliki, jer je to susjedno odlagalište sve dalje od mjesta nastanka otpada. Uz to, sve su države počele zatvarati svoje granice za uvoz tuđeg otpada. To znači da vi morate iz te vrste glomaznog otpada danas stvoriti sirovinu i pronaći joj tržište.