Biti bijeli farmer i prezentirati bijelog čovjeka u zemlji velikog Mandele, a pritom cijeli život biti odmaknut, a dodat ću i pomaknut, od politike, nije uvijek najjednostavnije. Odrastao sam u velikoj različitosti svega i svačega, pa je i sam dolazak u Hrvatsku za mene, recimo to onako iz srca i iskreno, kao jedno novo iskustvo kojim sam dobio priliku upoznati još jedan novi narod i novi jezik, kazao je Jaco Roux

"Imao sam farmu u Africi. Pogled s nje bio je neizmjerno prostran. Sve što se moglo vidjeti bila je sloboda. Probudiš se ujutro i pomisliš ovdje sam gdje bih trebao biti…", citat je iz romana Isaka Dinesena "Out of Africa" kojim je 54-godišnji rovinjski južnoafrikanac Jaco Roux započeo svoju intimnu životnu priču.

Južnoafrički umjetnik, plantažer makadamija i banana, Roux je posljednjih 14 godina veliki zaljubljenik u Hrvatsku. Ta je ljubav kulminirala i kupnjom kuće u starogradskoj jezgri Rovinja, u čijem se potkrovlju nalazi slikarski atelijer, odnosno prodajna galerija u prizemlju. Uz farmerski posao, Roux je završio University of Pretoria na kojem je stekao diplomu slikara, a njegovo se ime danas, kada je o južnoafričkim umjetnicima riječ, najčešće veže uz pojam landscape.

Krenuo u Dalmaciju, završio u Istri

- Moje prve spoznaje o Hrvatskoj datiraju s početka 2000. Naime, dobri prijatelji i susjedi vratili su se iz Splita i jednostavno nisu mogli prestati pričati o ljepotama Hrvatske. Jedini mogući i najbolji način da ih zaustavim bio je da posjetim zemlju. Tako sam 2004. prvi put došao u Dalmaciju i uvjerio se u istinitost onoga što su mi prijatelji ispričali. Onda sam se zaputio u Istru. Prvo odredište bile su mi Bale koje su me oduševile, pa sam odmah krenuo u potragu za novim privremenim domom. Međutim, u toj višednevnoj potrazi jedno sam popodne došao do Rovinja. I ostao. U djeliću sekunde znao sam da je to upravo ono što tražim. U 14 godina, koliko živim na relaciji između dva kontinenta i dvije države, u Rovinju sam promijenio tri adrese. Ova posljednja, u starogradskoj jezgri, u kući u kojoj imam radni prostor i galeriju, sve je ono što sam oduvijek želio, priča Jaco Roux. To potkrjepljuje riječima da, kada ga prijatelji pitaju gdje se nalazi, uvijek u dahu odgovora: ondje sam gdje bih trebao biti! - Prije ili kasnije do tog bi susreta došlo, dodaje Roux, uvjeren da, neovisno o velikim razlikama - povijesnim, kulturološkim, socijalnim pa i političkim, ono što ove dvije destinacije imaju zajedničko jest ljepota zemlje.

- O ljepotama Rovinja već su napisani tomovi i tomovi knjiga, no prije desetak godina prvi sam put posjetio Pag, i to je za mene bilo nevjerojatno iskustvo. Veliko i otvoreno prostranstvo bez ljudi na kojem se negdje daleko u horizontu stapaju u jedno more i nebo. Nema granica, nema prepreka samo beskraj u kojeg gledaš s divljenjem. To je za mene bila i ostala čudesna ljepota koju upravo slikajući pejzaže Hrvatske želim prenijeti ljudima u svojoj otadžbini. Slična nevjerojatna, emotivna i snažna iskustva osjetio sam i na još nekim lokacijama - Paklenici, odnosno Kornatima i Hvaru, objašnjava Jaco Roux, koji posljednjih godina paralelno sa svojim svijetom i zemljom u kojoj je rođen, slika i zemlju koju je po slobodnoj i osobnoj volji prigrlio i zavolio. A jedan od rezultata je već najavljena samostalna autorska izložba pod nazivom Two landscape koja će biti u rujnu biti postavljena u Johannesburgu. Uz pet pejzaža Južne Afrike, u postavu će biti i jednak broj slika iz Hrvatske.

S druge strane, na Likovnoj se koloniji, prvi put i izvan galerijskog prostora, svojim rovinjskim sugrađanima predstavio jednom od svojih najdražih slika pod nazivom Mapungubwe-Malal palms, odnosno mjestom na kojem nakon farmerskog, a onda i slikarskog dana, odmara dušu. Mjesto je to na kojem meditira, razmišlja, diše punim plućima i uživa u trenutku, životu…

Zemlje različite, osjećaji isti

Razgovor s umjetnikom ne možemo okončati a da ga ne pitamo koje su suštinske razlike između dviju država, njegove rodne Južne Afrike i Hrvatske, i zbog čega su, ako ne iz ljubavi, hrvatske slike bojom nježnije?

-Ha ha ha. Da, hrvatski su pejzaži bojom nježniji samo zato što su boje Hrvatske pastelne i umirujuće, dok su boje Afrike žarke, vrišteće. No, atmosfera koju ja vidim i osjećam gledajući ta široka i ljudskom rukom netaknuta prostranstva koja srećom nismo uspjeli uništiti, prekrojiti ili prenamijeniti, identična je. Za mene magična i očaravajuća, kaže Roux.

- Odrastao sam i živim u zemlji s 11 nacija i 11 jezika. Biti bijeli farmer i prezentirati bijelog čovjeka u zemlji velikog Mandele, a pritom cijeli život biti odmaknut, a dodat ću i pomaknut, od politike, nije uvijek najjednostavnije. Odrastao sam u velikoj različitosti svega i svačega, pa je i sam dolazak u Hrvatsku za mene doživljen, recimo to onako iz srca i iskreno, kao jedno novo iskustvo kojim sam dobio priliku upoznati još jedan novi narod i novi jezik, rekao je Jaco Roux, južnoafrički, a danas i hrvatski, odnosno rovinjski slikar, za kojeg je, između ostalog u knjizi pod nazivom "In the world" u kojoj se govori o 24 slikara Južne Afrike, autor Ashraf Jamal napisao da Roux u svojim djelima promatrača slike u potpunosti povlači i uranja u svijet koji on sam vidi. Nema pritiska, nema sugestija, nema ljudi… Samo zemlja, slobodna, beskonačna i   jedinstvena. Zemlja koju se voli, a ne posjeduje.

(NAPISALA I SNIMILA Nina ORLOVIĆ RADIĆ)