Turizam bi se bazirao na manjim smještajnim kapacitetima i eko-restoranima. Mogle bi se podijeliti parcele na kojima bi neka manja firma ili lokalne obitelji sagradile eko-hotele. Takav bi objekt sam proizvodio svoju energiju, bio manje ovisan o gradskoj mreži struje, vode, plina i kanalizacije. Koristio bi prirodne materijale i hranu koja je proizvedena upravo na Muzilu, kaže dr. sc. Goran Zgrablić

"Muzil treba postati tehnološko-edukativni park održivog razvoja. Mjesto na kojem bi mogle doći firme koje se bave zelenim tehnologijama", govori dr. sc. Goran Zgrablić, viši predavač, profesor fizike i ekologije na Politehnici Pula. Zgrablić je nedavno gostovao na panel diskusiji o pulskom priobalju kada je upozorio da rok od gotovo stoljetne koncesije, koja je predviđena za Muzil, nije održiva te da gradovi i lokalne zajednice trebaju početi promišljati život bez fosilnih goriva, smanjiti potrošnju, proizvoditi vlastitu hranu, energiju i osnovne potrepštine.

Atraktivnu bivšu vojnu zonu Zgrablić bi otvorio domaćim i stranim tvrtkama koje se bave zelenim tehnologijama, firmama koje proizvode energiju iz sunca, vjetra i biomase, građanima, poljoprivrednicima, eko-hotelima i eko-restoranima, vinarima, maslinarima, udrugama i edukativnim institucijama.

- Klimatska i energetska neizvjesnost nisu tu za 100 godina, one su već ovdje. Ne znamo što nas čeka niti za 20 ili 30 godina. Postoji meta-studija koja objedinjuje 20-ak klimatskih modela. Za nas je zastrašujuće što je Mediteran ispao kao zona koja će pretrpjeti najveću nestašicu padalina. To se već sada dešava, a možemo očekivati sve veće suše. O razvoju golfa možemo samo sanjati. Neće biti prikladan našoj klimi. On troši jako puno vode za zalijevanje. Tu je vodu bolje utrošiti u proizvodnju hrane, smatra Zgrablić.

Broj ljudi na zemlji, napominje, drastično se povećava, a hrane će biti sve manje. Pogotovo mesa i namirnica koje zahtijevaju jako velike resurse. Danas, objašnjava, za uzgoj hrane nije potrebno tlo. Zgrablić na Muzilu predlaže izgradnju sustava akvaponije u kojem biljke rastu u vodenoj otopini. Voda cirkulira, prolazi kroz ribnjak, ribe spuštaju izmet u vodu i time hrane biljke. To je zatvoreni krug, govori, koji simulira prirodu, a takva jedna tvornica hrane može se prostirati na više katova s LED osvjetljenjem. "Ujedno je i štedljivije za resurse, nego sadnja na njivi", kaže Zgrablić. Stoga priča da se na Muzilu ne može proizvoditi hrana - pada u vodu, siguran je. Bio bi to dio, veli Zgrablić, jedne veće priče na Muzilu jer to ne znači da tamo ne bi bilo turizma. (Chiara BILIĆ)

Povezane vijesti

• Što je uništenje veće, obnova će biti skuplja
• Kreće se u potragu za investitorima na Muzilu
• Sve po 99 godina