"Još smo zaljubljeni kao prvog dana", reći će uglas Saša Vujović i Ana Ložnik Vujović. Poznaju se sedam godina, vjenčali su se u svibnju 2014. godine, a privatnu vezu upotpunili su i onom poslovnom te početkom studenog 2015. godine otvorili obrt "Noemi", bistro "Wus". Počeli su gotovo od nule, a danas vode obrt sa šest zaposlenih, uključujući njih dvoje, i sve su to postigli isključivo prodajom toplih marendi po 28 kuna. Valentinovo će provesti radno jer uz obiteljsku firmu i dvoje djece puno je obaveza, ali ipak se nadaju "ukrasti" malo vremena za romantiku.
Ovo je bio Sašin san
- U principu ovo je bio Sašin san. Konobar je po struci. Prije dvadeset godina imao je kafić, bistro Wus u Juričićima, naselju kod Buzeta, i ponovo je htio imati nešto svoje, a ja sam ga u tome podržala, obrazložit će Ana kako to da su se dva komercijalista upustila u ugostiteljstvo.
Saša je prethodno radio u jednoj privatnoj firmi za prodaju viličara, a Ana u drugoj registriranoj za veleprodaju. Oboje su pustili sigurna radna mjesta i upustili se u nešto posve nepoznato. Krenuli su gotovo od nule. Saša je prvi dao otkaz u firmi u kojoj je do tada radio i ušteđevinu od dvadesetak tisuća kuna uložio u nabavu robe.
- Posve slučajno vidio je da se daje u zakup poslovni prostor u Svetom Ivanu namijenjen za pripremu toplih marendi, javio se na natječaj i zakupio ga. Ništa to nije bilo planirano, nije bilo u planu niti da ja tu radim, čak sam u to vrijeme bila na porođajnom, ali je to bio takav bum kada smo otvorili da jednostavno nisam imala izbora. To je bila njegova vizija. Ja sam više ziheraš u životu i bilo me strah neizvjesnosti, ali takve su bile okolnosti. Jako puno radimo. Saša je puno na terenu i ne vidimo se često tijekom radnog vremena, a doma je dvoje djece i puno obaveza pa tako da mi jesmo skupa cijeli dan, ali zapravo i nismo. Funkcioniramo jako dobro. Ima trenutaka kada sukobimo stavove, ali u pet minuta planemo i odmah se pomirimo. Najčešće se radi o poslovnim nesuglasicama, reći će Ana.
Saša se nadovezuje i prisjeća kako se na početku reklamirao usmenom predajom. Išao je od firme do firme, puštao je vizitke i jelovnike. Govorili su mu da će brzo propasti jer u okruženju ima puno onih koji također nude marende, ali bio je uporan.
U Buzetu posla ima
- Sve me je to još više motiviralo da dokažem da se može. Trebao mi je samo netko tko će me podržati, a to je bila Ana, kaže Saša.
- Mi smo dva svijeta. On je vizionar i lebdi u zraku, a ja sam čvrsto na zemlji i u principu se nađemo na sredini. To je idealna kombinacija i zato nam vjerojatno dobro ide na privatnom i na poslovnom planu, nadopunjava ga Ana te dodaje da nikada nisu razmišljali egzistenciju potražiti preko granice, uvjereni da posla ima i u Buzetu.
Njihova poslovna koncepcija je takva da kod marendi ne štede na količini. Jasno je svima, kažu, da po toj cijeni ne može biti puno mesa, ali zato kruh ne naplaćuju dodatno, a porcije su obilne. Krumpir, pašta sve te namirnice koje ne koštaju puno, toga se stavi uvijek više od normativa. Kuhane marende jedu radnici i njima je važno da se najedu.
- U 28 kuna mora stati sve. Jako pazimo na cijenu kod nabave, ali i na kvalitetu. Podjednako se traži hrana na žlicu te meso i krumpir. Nastojimo svaki dan imati jedno i drugo u ponudi. Gledamo što više nabavljati domaće namirnice, povrće od OPG-ova u okolici. Imamo dvije kuharice i još dvije pomoćne koje kuhaju ukusno kao za sebe doma, povjerila nam je Ana Ložnik Vujović. Kuhaju se velike količine dnevno i hrana je uvijek svježa. U ponudi su razne vrste maneštra, bobići, jota, repa, meso krumpir, gulaš, pašta, grah, čobanac…
Zaštitno lice navijača
Vujovići se snalaze na različite načine. Osim individualnih marendi imaju ugovor s firmama izvan Buzeta angažiranim u okruženju na infrastrukturnim radovima, rekonstrukciji državnih cesta, izgradnji kanalizacije. Kuhaju marende za njihove radnike. Po ljeti rade za zvjezdarnicu Višnjan koja ima dječje kampove svaki drugi tjedan, bude između trideset i pedeset djece i dva puta dnevno vozi im se hrana. Dolaze im i gosti izvan Buzeta. Vide njihovu tablu, probaju i obavezno se vrate. Imaju i stalne goste, supružnike iz Buja koji često idu u riječku bolnicu i uvijek stanu na marendu na odlasku ili dolasku.
Inače, Saša Vujović u okruženju je poznat i kao zaštitno lice navijača s legendarnog zavoja Komušćica nadaleko poznate buzetske auto utrke kao i strastveni navijači NK Rijeka. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)