Hrvatski centri za gospodarenje otpadom su male tvornice koje iz miješanog komunalnog otpada proizvode gorivi otpad, a u problemima su se našli kad se uspostavilo da proizvod kojeg stvaraju nitko ne želi ili ne može preuzeti. To se moglo spriječiti da je paralelno s uspostavom centara kreiran zakonodavni nacionalni okvir koji bi županijama garantirao zbrinjavanje SRF-a i to, po mogućnosti, bez da plaćaju naknadu preuzimateljima

Vremena je sve manje, a gorivog otpada koji nastaje u Županijskom centru za gospodarenje otpadom Kaštijun i kojeg se nema gdje plasirati, svakim je danom sve više i više. Pitanje je samo kada više neće biti mjesta za bale SRF-a koje se mjesecima gomilaju na Kaštijunu. Prema nekim procjenama, možda još maksimalno godinu dana. U istom je problemu i susjedni centar u Primorsko-goranskoj županiji Marišćina u kojem ozbiljno razmišljaju o alternativnim rješenjima i, za razliku od Kaštijuna, iznose ih javno.

Tako nam je direktor tvrtke Ekoplus Josip Dedić potvrdio da traže rješenje u paketu s Kaštijunom, a jedna od opcija je da se SRF u suradnji s HEP-om odvozi u Plomin. U Rijeci ne isključuju niti izgradnju energana. No sada se pokazuje da su loše pripremljeni te s vremenom zastarjeli sustavi došli na naplatu. I dok su se po Hrvatskoj gradili centri za gospodarenje otpadom kojima je jezgra upravo MBO tehnologija koja stvara gorivi otpad, nitko nije razmišljao kamo dalje s njim te kako centrima osigurati da ga adekvatno zbrinu. Pojednostavljeno, centri su postali male tvornice koje iz miješanog komunalnog otpada proizvode gorivi otpad, a u vodi preko grla našli su se kada se uspostavilo da proizvod kojeg stvaraju u pogonima nitko ne želi ili ne može preuzeti.

To se i moglo spriječiti da je paralelno s uspostavom centara kreiran zakonodavni nacionalni okvir koji bi županijama garantirao zbrinjavanje SRF-a, po mogućnosti bez da plaćaju naknadu preuzimateljima. Ovog problema je načelno već duže svjesna i aktualna Vlada koja je centre i sustav naslijedila, no dosad nije pokazivala volju i donijela konkretne mehanizme da se stanje na terenu riješi. Vlada je nedavno u Puli usvojila zaključak da se "podržava izrada studije koja će uključiti analizu, ocjenu i prijedlog sustava za energetsku oporabu otpada u Republici Hrvatskoj" koju Ministarstvo zaštite okoliša mora napraviti do kraja 2019. godine. Dakle i dalje nema jasnog rješenja za plasman SRF-a, a jedino što se zna jest da će krajem iduće godine biti spreman dokument koji će definirati i dati kakve-takve smjernice. Što će dotad s gorivim otpadom raditi centri za gospodarenje otpadom nikome nije jasno.

Mogu li nam detaljnije pojasniti što se planira učiniti, pitali smo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Naglasili su da je izrada studije propisana i Planom gospodarenja otpadom RH 2017.-2022., ali s rokom izvršenja 2020. godine.

- S obzirom na dinamiku uspostave centara za gospodarenje otpadom i dinamiku nastajanja goriva iz otpada za koje trenutno nije osiguran siguran plasman na tržištu, potrebno je ubrzati definiranje ovog dijela sustava gospodarenja otpadom na način da se već u 2019. definiraju moguća rješenja zbrinjavanja goriva iz otpada. Navedena studija uključit će i analizu i ocjenu količina i sastava goriva iz otpada koji nastaje u postojećim (Kaštijun i Marišćina) i planiranim centrima za gospodarenje otpadom, mulja koji nastaje u uređajima u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda i ostalih vrsta otpada, odgovaraju u Ministarstvu. (Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ)

Povezane vijesti

• Krajem mjeseca Kaštijun kreće u probni rad?
• U Jelenčićima započela gradnja pretovarne stanice
• Ministarstvo: Istranima će poskupiti odvoz otpada