Znate što? Da sam europeizirani Andrej Plenković čija Vlada i dalje iz razumljivih razloga ne zna što točno s Uljanikom i uopće brodograđevnom industrijom pa kupuje vrijeme do iznalaženja nekog konačnog rješenja, a njega nema niti će ga tako lako ni brzo biti, povukao bih konkretan potez i u pomoć pozvao – Slavka Linića! Recimo, kao Vladinog povjerenika za Uljanik! Nakon što se kuloarski navodi mogućnost formiranja takve funkcije pa se logikom stvari nezaobilaznim imenom zbog njegove karijere i menadžerskog iskustva spominje i Slavko Linić, takvim bi izborom Plenković pokazao veliku državničku mudrost. U hrvatskoj političkoj kaljuži pokazao bi da ne gleda uskostranački te da ideološke i brojne druge razlike u trenutku i potrebi stvaranja konsenzusa kad su u pitanju ključna pitanja, poput opstanka brodograđevne industrije, padaju u drugi plan i postaju potpuno inferiorne. Da sam Plenković, poigrajmo se malo s tom hipotezom koja međutim ni ne treba biti tako daleko od mogućnosti da bude realizirana, angažirao bih Linića kao iskusnog čovjeka i političara koji će brzom analizom, bez suvišnih kompliciranja i s još manje podilaženja okupiti stručni tim, dijagnosticirati stanje brodogradilišta i ponuditi rješenja, što je, uostalom, prije nekoliko dana vrlo ekstenzivno iznio u našem listu.

Da, upravo njega, Slavka Linića, političkog teškaša bez premca, stokilaša koji u ringu melje protivnika, prima teške i zadaje još teže udarce, baš njega bih angažirao da sam Andrej Plenković. Pokazao bih, da sam Andrej Plenković, da različite političke opcije i dijametralno suprotni karakteri mogu koegzistirati kao se radi o hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti. Linić u biznisu strahovito brzo prepoznaje prioritete i njima pragmatično prilagođava rješenja. Kad je uvjeren u ispravnost svojih stavova, a vrijeme je pokazalo da je puno češće u pravu nego u krivu, čvrst je i ne uzmiče ni pedlja. Pritom ima gard, neće tek tako pokleknuti pod pritiscima i učinit će tek poneki politički kompromis kad je to u višem interesu.

Ne, nemojte ni slučajno pomisliti kako sam, kao glavni urednik i novinar, intimus, glasnogovornik i pronositelj ideja Slavka Linića. Linije našeg kretanja i razmišljanja više su se sudarale i sukobljavale nas, nego eventualno u stavovima približavale. No Slavko Linić ima ono nešto, ima onu crtu hrabrosti, odvažnosti i beskompromisnosti kad brani svoje stavove i minimalno kalkulira. To što on ima i što ga čini podobnom osobom za Vladinog povjerenika za Uljanik. Predsjednik IDS-a i pulski gradonačelnik Boris Miletić i istarski župan Valter Flego su dobri dečki, političari s određenim izbornim legitimitetom, za mnoge pozitivci, lokalpatrioti, no nisu barabe, ulični fajteri, sugovornici koji lupaju šakom o stol i ne biraju sredstva dok se bore za ciljeve i ideale koje smatraju važnim. Gube se u labirintima laži i podmetanja, nesnalaženja birokracije i neefikasne politike. Sve suprotno Liniću kojem bi se, o da, nema sumnje, pronašlo i grešaka i pogrešaka koliko hoćeš, uostalom, kao i svakom iz sfere javnog i političkog života.

No ono što čini razliku naspram dvojice perspektivnih IDS-ovskih političara i Linića njegova je potpuna upućenost u menadžerstvo, problematiku, bezobraznost u obrani stavova, karizmu moćnika koji se ne predaje i nesklonost, apsolutna nesklonost jeftinom populizmu. Linić ne podilazi masama, ne govori što drugi žele čuti, nego što misli pa makar to radnicima na prvu zvučalo loše, neprihvatljivo i izdajnički. Linić je realist, fokusiran je, pravodoban u analizi, britak u njenoj obrani i efikasan u provedbi rješenja. Za socijaldemokrata je vjerojatno, što su mu mnogi (ne)opravdano zamjerali, (pre)malo socijalno osjetljiv. Nekako se stječe dojam da radnike više gleda kroz brojeve, a manje kroz ljudske sudbine, no to je, budimo realni, odlika menadžera koji optimizirajući broj zaposlenih održavaju sustav živim i stabilnim. Upravo u tome je, kada se promatra pozicija Uljanika, ta golema razlika između političara s jakim menadžerskim sposobnostima Slavka Linića s jedne, i političara Borisa Miletića i Valtere Flega s druge strane. Tamo gdje će kod Linića prevagnuti racionalnost i snaga kapitala, kod Miletića i Flege dominirat će socijalna odgovornost, empatija i emocija.

I dok u IDS-u Uljanik gledaju isključivo i samo kroz brodograđevnu industriju, čime si krajnje rizično smanjuju manevarski prostor za bilo koje pregovore, dogovore, usuglašavanja i kompromise. Linić pak od njih ima bolji pregled situacije i čišću sliku. Kao čovjek koji je unatoč cjeloživotnom radu u javnom servisu imao čvrstu povezanost s realnim sektorom, koji je, nota bene, oduvijek u njemu tražio sugovornika unatoč često suprotstavljenim pozicijama, bolje procjenjuje neodrživost koncepta za koji se po svaku cijenu zalažu ključni istarski političari. Njihova teza da isključivo brodogradnja mora ostati u Uljaniku ne samo po svaku cijenu, nego da za nju nema, ne smije i ne može biti alternative toliko je uskogrudna da plaši svakog tko dolazi iz svijeta biznisa iz kojeg bi se trebao generirati svježi kapital za održavanje opstojnosti čitave priče. „Brodogradnja da“, kaže pak Linić, ali dodaje ono ključno – uz druge djelatnosti koje će generirati dobit onome tko preuzme brodogradilište.

Ove dvije teze i dva različita pristupa razvoju Uljanika prilično su suprotstavljena. Svaka sa sobom nosi niz prednosti, ali i opasnosti. No nije opasnost živjeti u opasnosti, nego ne prepoznati je. Nije opasnost živjeti u zabludi, ali je opasno zabludu ne prepoznati. Nekad realnost života zahtijeva brutalnost. Istinu, ma kako bolna bila. Istina nekada i nije najpravednija, ali je najmanje nepravedna. Istina je da su Flego i Miletić, bez obzira što tko o njima mislio, iskreni zaštitnici Uljanika, iako nastupaju s idejama koje teško prolaze ili su u nekim dijelovima neprovedive. Istina je i da Vlada i Plenković žele riješiti pitanje brodogradnje i Uljanika, ali je i istina da svi skupa, žele li da to uspije, moraju pokupiti nešto Linićevskog: razbijačkog, direktnog, otvorenog i beskompromisnog. Tek tada će za Uljanik i uljanikovce postojati nekakva šansa za opstanak.

Povezane vijesti

• OLUJA JE MOJA, VAŠA I NAŠA PRIČA OLUJA ZAUVIJEK I U SRCU!
• Rekordi komunalnog (ne)reda
• Vapimo za napretkom, a istovremeno se protiv njega borimo