"Ovo je rasprodaja intelektualnog ugleda Valtera Boljunčića", komentar je nezadovoljnih IDS-ovaca načinom na koji se taj prorektor pulskog Sveučilišta te bivši saborski zastupnik danas obračunava s onima koji nisu po volji vrhu stranke. Odnosi se to na poruku koju je, prije no što je javni natječaj uopće okončan, Boljunčić kao predsjednik Upravnog vijeća Lučke uprave Pula prenio dosadašnjem ravnatelju Donaldu de Gravisiju da više neće biti na čelu te županijske ustanove. Zapravo je, kažu nam upućeni, Boljunčić to odradio umjesto nekoga drugoga tko nije bio zadovoljan De Gravisijem, jer on sam, prema našim saznanjima, ne zna puno o poslovima kojima se bave lučke uprave, odnosno o problematici lučkih područja. Boljunčić je u ovom slučaju očito samo slušao što mu govore više stranačke strukture i poslušno glasao za novog ravnatelja, čije su mu ime došapnuli da valja podržati.

Pitanje je zašto si takvo što dopušta sveučilišni profesor, koji bi u IDS-u trebao biti primjer razmišljanja vlastitom glavom. Uostalom, zato je i doveden u tu stranku. Bivši IDS-ovac Marko Martinčić svojedobno je u razgovoru za naš list rekao da je Boljunčić imao zadatak povući ljude s pulskog Sveučilišta u tu stranku. U tome je potpuno omanuo. Njegov primjer nije slijedio nitko od kolega s fakulteta.

Malo je tu mogućih razloga zašto si je Boljunčić dopustio da bude egzekutor, onaj koji bespogovorno sluša stranačke moćnike i u djelo provodi njihove zamisli, bez da pritom propituje ispravnost takvih postupaka. Materijalni razlozi vjerojatno ne dolaze u obzir, jer Boljunčić svoju, prema našim informacijama, nemalu plaću, višu od 25 tisuća kuna, zaslužuje na pulskom Sveučilištu gdje je prorektor za međunarodnu djelatnost. Ne vjerujemo ni da IDS-u duguje svoju znanstvenu karijeru. Naime, u tu se stranku učlanio 2007., kada je već bio izvanredni profesor na FET-u.

Boljunčić je 1983. diplomirao matematičku informatiku i statistiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao, a potom 1999. i doktorirao na području matematike. Usavršavao se i u inozemstvu, u Udinama i Trstu, a bio je i Fulbrightov stipendist na Sveučilištu SUNY u Stony Brooku, SAD. Radio je u pulskom Uljaniku u kojem je početkom 80-ih bio analitičar u računskom centru, a zatim rukovoditelj programiranja. Na FET je primljen 1994. kao asistent matematike. Nakon doktorata 2000. biran je u zvanje docenta, a 2005. postaje izvanredni profesor. Od 2009. do 2013. bio je pročelnik tadašnjeg Odjela za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" Sveučilišta Jurja Dobrile, pred kraj 2013. v. d. dekana potom uspostavljenog FET-a.

Njegovo se ime prvi put vezuje uz IDS 2004., kada se pojavljuje na listi te stranke na izborima za Mjesni odbor Stoja. Već iduće godine na prijedlog iste stranke ulazi u nekadašnje Gradsko poglavarstvo, zajedno s Borisom Miletićem. Nakon učlanjenja kreće njegov brz stranački uspon. Već 2009. postaje predsjednik pulske podružnice IDS-a. Na tu ga poziciju, prema našim izvorima, koju je do tada držao Marko Martinčić, predlaže Boris Miletić. Predsjednik podružnice ostat će sve do 2017., kada ga na tom mjestu mijenja Robert Cvek. No, Boljunčića, kao vjernog člana, stranka ne zaboravlja. Već iduće godine postaje predsjednik Zajednice podružnica Puljštine, a na toj je poziciji i danas.

Rastrošan zastupnik

Odradio je jedan saborski mandat, bio predsjednik saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i Kluba IDS-a. U Sabor je ušao kocem 2011. i ostao upamćen kao jedan od najrastrošnijih zastupnika. U četiri je godine potrošio gotovo 450 tisuća kuna na takozvane ekstra troškove. Za korištenje automobila u službene svrhe isplaćeno mu je 181 tisuća kuna, za cestarinu 38 tisuća, stanarina je koštala 133 tisuće, a za odvojeni je život dobio 43 tisuće kuna. Na ime režija Boljunčiću je iz proračuna isplaćeno 15 tisuća kuna, hotelska noćenja koštala su 23, avionski letovi 8, a dnevnice 19 tisuća kuna. Kao saborski zastupnik iskoristio je pravo i na pokrivanje "ostalih troškova" u visini od 680 kuna.

IDS ga nakon toga više nije kandidirao za Sabor. Nije poznato je li to bila njegova odluka ili se još jednom povinovao stranačkim čelnicima. Jer poznato je da pulska podružnica može predložiti samo jednog čovjeka za listu na parlamentarnim izborima, a tu si je ulogu 2015. namijenio Boris Miletić. Boljunčić se nije bunio.

Neki IDS-ovci Boljunčića doživljavaju čovjekom bez svog mišljenja, barem u politici. Kažu da zastupa isključivo ono što mu kaže vrh stranke. Privatno ga smatraju relativno elokventnim. Njegovu dosadašnju političku karijeru nije obilježilo ništa posebno, nikakva izgovorena rečenica koja će se pamtiti, nikakva važna odluka, nikakav odriješit stav. Jednostavno, stranački vojnik bez okusa i mirisa, bez jasnih stavova.

Naši izvori prisjećaju se i da Boljunčić prilikom ulaska u IDS nije bio takav kakav je danas. Javljao se na stranačkim tijelima, predlagao, uvažao tuđa mišljenja koja su se razlikovala od njegovih. Preobrazba je krenula, kažu, kada je po drugi postao predsjednik pulske podružnice stranke. Nagađaju da je mogao od stranačkog vrha tražiti neku uslugu za sebe ili svoju obitelj zbog koje je odlučio biti vjerni sluga. Teško da bi to mogla biti usluga da njegova kćer stažira u uredu Ivana Jakovčića u Bruxellesu, jer je riječ o prilično minornoj stvari. Naime, njegova je kćer 2014. doista stažirala u Jakovčićevom uredu, ali, tvrde iz te stranke, svega dva tjedna. Poznato je i da stažisti za to ne dobivaju nikakvu naknadu, već im se pokrivaju troškovi stanovanja i hrane. Prije da ima osjećaj da se stranci mora odužiti za sve funkcije na koje ga je godinama postavljala.

Spisak tih funkcija je dug. Sjedio je u Nadzornom odboru pulskog gradskog poduzeća Vodovod, gradski je vijećnik, predsjednik Kluba vijećnika IDS-a, član Upravnog vijeća na Politehnici, jedan od dopredsjednika Košarkaškog kluba Stoja, bio je u Festivalskom vijeću Pulskog filmskog festivala, u Školskom odboru pulske Gimnazije… Upravo se kao član Školskog odbora Gimnazije, tvrde naši izvori, jedini put pokušao suprotstaviti stranačkom vodstvu. Naime, usprotivio se postavljanju Filipa Zoričića za ravnatelja Gimnazije, ali to protivljenje nije bilo dugog vijeka. Na kraju je ipak podržao Zoričića, kao što mu je sugerirano.

Sestra ga optužila

Za Boljunčića se u javnosti nisu vezivale neke velike afere. Mediji ga nisu često spominjali, ni po lošem ni po dobrom. No, lani se pokazalo da odnosi unutar njegove obitelji očito nisu dobri. Njegova ga je sestra Jadranka Skorin-Kapov u našem listu optužila da je u garaži kuće pokojnih roditelja još 2013. napravio apartman koji iznajmljuje turistima, a tu promjenu nije prikazao u zemljišnim knjigama. Njegov propust još gore zvuči kad se uzme u obzir da mu je supruga bila šefica turističke inspekcije u Puli. Boljunčić se pravdao da je mislio da mu je dovoljan etažni elaborat i da treba vidjeti zašto je u zemljišnim knjigama apartman još uvijek zaveden kao garaža. To je bilo u rujnu lani. Do danas je situacija u zemljišnim knjigama ostala ista. Boljunčićev apartman upisan je kao - garaža.

Kad je koncem 2011. ulazio u Sabor u imovinskoj kartici je prijavio plaću od oko 14 tisuća kuna na pulskom Sveučilištu, kredit za kupnju automobila Kia Rio. Živi u prizemlju spomenute obiteljske kuće na Stoji koju su naslijedili njegova sestra i on. Nasljeđivanjem je postao i suvlasnik više zemljišta, i to u polovini od 2.600 kvadrata i oko 1.400 kvadrata poljoprivrednog zemljišta, te 900 kvadrata građevinskog zemljišta u Ližnjanu, a u jednoj trećini oko 15 tisuća kvadrata šume i u jednoj desetini osam tisuća kvadrata poljoprivrednog zemljišta na Marleri. Na građevinskoj je parceli u Ližnjanu navodno počeo ili planira graditi kuću za odmor s bazenom za iznajmljivanje turistima. Posjedovao je i 15 dionica Uljanika.

Povezane vijesti

• Valter Boljunčić: U srijedu ćemo razvrgnuti arbitražni sporazum
• IDS: Oporba ne radi u interesu Pule i građana
• Koncentrirati se na stvari koje građani žele u svom okruženju