PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ
Kompromis u Ližnjanu
Čuda u politici nisu prevelika rijetkost, ali rijetko se dogodi da nije riječ o kakvoj bizarnosti nego o ozbiljnom političkom dogovoru kojem bi se mogao pripisati takav efekt. Kompromis prvih ljudi istarske politike Borisa Miletića i Valtera Flega te ministra obrane Damira Krstičevića postignut bez očiju javnosti koja je o njemu obaviještena tek uoči recentne Vladine pulske sjednice – da se u Istru vrati vojska, ali tako da njezina nazočnost ne smeta turističkoj privredi – primjer je pozitivnog političkog čuda.
Naime, iako su posljednjih godina IDS-ovi političari snažno zagovarali „demilitariziranu Istru” te se glasno bunili i zbog pozivanja istarskih vojnih obveznika u pričuvni sastav Hrvatske vojske, bez mnogo odugovlačenja postignut je sporazum da se dio vojnog aerodroma u Puli daruje općini Ližnjan, dok bi drugi dio zaposjela baza dronova kojima u ovom trenutku raspolažu Ministarstvo obrane i Ministarstvo poljoprivrede. U planu je i proširenje djelatnosti Ministarstva obrane na veći centar za servisiranje bespilotnih letjelica, što bi moglo zaposliti nekoliko desetaka visokokvalificiranih stručnjaka.
Nazočnost 150 pripadnika Hrvatske vojske u vojarni Pula i skupina od desetak bespilotnih letjelica teško da će ugroziti turizam u Istarskoj županiji, ali mogu biti koristan dodatak sigurnosti zbog planirane uporabe u otkrivanju požara, zaštiti granici i zaštićenog ekonomsko ribolovnog pojasa.
Prestaje li time Istra biti „demilitarizirana zona” teoretsko je pitanje. Važnija od toga je činjenica da pulski vojni aerodrom neće, unatoč savjetima vojnih stručnjaka i analitičara, postati baza za novo kupljene borbene lovce F-16 Barak, o čemu se posljednjih godina govorilo i u političkim krugovima i u javnosti. Život eskadrile borbenih lovaca u središtu najsnažnije hrvatske turističke regije doista bi narušavao interese turističkog sektora, na što je i u Hrvatskom saboru upozoravao Boris Miletić. Dogovorom s Ministarstvom obrane oko nove namjene vojnog uzletišta pokazalo se uvažavanje interesa Istre, njezinih građana i gospodarstva.
Zanimljivo je, na rubu te medijske priče, kako je Služba za informiranje MORH-a po prvi puta, u službenom priopćenju o strateškom povratku Hrvatske vojske u Istarsku županiju, podsjetila na ratni put 119. i 154. brigade u Domovinskom ratu u kojima su se brojni Istrijani borili za domovinu.
Termin Istrijani – u komunikaciji Vlade i ministarstava – doista se nikada ne upotrebljava. Ali, kada je riječ o očitom političkom čudu, o povratku vojske u „demilitariziranu Istru”, te kada se tome ne protive ni najgorljiviji zagovornici ideje kako se istarska regija mora razvijati bez prisustva pripadnika oružanih snaga, tada su Istrijani dobri sugovornici za kompromis kakav je postignut na vojnom sletjelištu u Ližnjanu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
