D. MEMEDOVIĆ
Poznati istarski turistički stručnjak Jerko Sladoljev je na Danima hrvatskog turizma nagrađen najvećim nacionalnim priznanjem u turizmu za pojedinačne zasluge - nagradom za životno djelo "Anton Štifanić". Kakav je to osjećaj kada iz struke stigne crno na bijelom da ste čitav radni vijek izvrsno obavljali svoj posao?
"Valjda je to nagrada za sve dobro, ali i za sve loše što sam napravio u ovom poslu. Jer i na greškama se uči. Nagrada je to koju su prije mene dobili i Niko Bulić, Selimir Ognjenović, a iz Istre, koliko znam, Viktor Žužić, nekadašnji direktor kampa Lanterna. Svoj, prije bih rekao životni, ne samo radni vijek u turizmu definitivno pamtim po dobru. U turizmu sam od '61. godine i bio je to dramatično ugodan život, stalno u dinamici, kreativnim projektima - uvijek sam imao dobre projekte i malo sredstava, ali i tako se može ako se čovjek potrudi", kaže Sladoljev, koji je stručnjak prvenstveno za marketing i kampove.
U turizmu je gotovo šest desetljeća, i nakon umirovljenja aktivan je u turističkom životu Istre, Hrvatske, ali i na međunarodnoj sceni. Prokurist je u Top Campingu, maloj organizaciji iz Poreča koja se bavi promocijom i ocjenom kvalitete kampova, a idućeg mjeseca pozvan je u Portugal, na prvi svjetski kamping kongres koji organiziraju potrošači, a ne vlasnici. Jedini iz Hrvatske, među predstavnicima klubova kampista iz cijelog svijeta, održat će predavanje o utjecaju potražnje na kategorizaciju objekata u kampingu.
- Počeo sam kao recepcionar još u srednjoj školi. Bio sam stipendist pulske turističko-ugostiteljske škole. U to smo doba radili i išli u školu. Uz rad sam završio i studij ekonomije u Zagrebu. Ponosan sam što sam radio i kao lift boy i kao recepcionar. Kao lift boy posluživao sam i Matu Balotu kada je dolazio u hotel Rivieru u Puli i često smo pričali, a nerijetko sam mu išao po bićerin rakije u restoran Sunce pokraj hotela. Znao je da je to prava domaća rakija. Balota je bio prvi predstojnik katedre za turizam u Zagrebu, a još kao učenik zavolio sam njegovu pjesmu "Koza". I dan-danas kada je čitam rasplačem se. Možda zato što smo odrastali u sličnom okruženju, a on je to tako doslovno znao prenijeti i dirnuti u srce. Za mene je to najbolja pjesma ikad napisana na čakavskom narječju, kazuje Sladoljev. (Duška PALIBRK)